Nalazite se ovdje:  »   Home Svijet Licnost u fokusu Bakir Hadžiomerovic

Bakir Hadžiomerovic

Email Ispis PDF

Da građani Bosne i Hercegovine već skoro dvije decenije uzaludno čekaju "ponedjeljak od kojeg će početi da funkcionira pravna država", odavno je poznato. Kad bi majstori na vlasti nekadašnje obećanje tadašnjeg visokog funkcionera SDA Muhameda Čengića sproveli u djelo - na višegodišnju robiju bi morali poslati i sebe i svoje štićenike iz dobro poznatih vrhova mafijaških grupa, ratnih logističara i poratnih tajkuna. Stoga je sasvim razumljivo da upravo oni uživaju u betoniranom ambijentu nedodirljivosti najmoćnijih kriminalaca i ubica. No, oni nisu i jedini.

Paradoksalno, ali najviše razloga za radovanje nad potpunom nemoći i paralizom istražnih i pravosudnih organa imaju oni koji se protiv najopasnijih kriminalaca najhrabrije bore. Da, govorim o šačici novinara iz nekoliko bh. medija. Objašnjenje: dakle, već godinama živimo u društvu u kojem se o raznim gašijima, keljmendijima, orićima, šajama, fazlićima, ćelama, dodicima, stankovićima, jakićima, brajkovićima, bičakčićima, brankovićima, čovićima, stanićima, jatama... mogu objavljivati i najnepobitniji dokazi o kriminalu ogromnih razmjera. Ozbiljnijih posljedica po novinare koji se pobrojanim kriminalcima bave, ako se tu ne računaju naručeni uvredljivi tekstovi u novinama u vlasništvu Farhrudina Radončića i povremene prijetnje - nema. Razlog za ovo leži u činjenici da na mnogobrojne dokaze o kriminalu koje im serviraju politički magazin FTV-a 60 minuta te nedjeljnici Slobodna Bosna i Dani, i policija i tužiteljstvo ostaju i slijepi i gluhi i nijemi ili se, u najboljem slučaju, istragama o kriminalu godinama jalovo bave.

Zbog toga su kriminalci tolerirali spomenute medije, racionalno razmišljajući: "Samo vi lajte..." No, sve veća glad i sve veći očaj sve više pritišću sve veći broj građana ove zemlje, tako da zahvaljujući još uvijek rijetkim policajcima poput Edina Vranja i tužiteljima poput Olega Čavke, situacija se mijenja. I sve se više bliži trenutku kada će policijski i tužiteljski šefovi početi da osjećaju veći strah od gnjevnih građana nego što ga osjećaju od najkrupnijih kriminalaca. Taj moment će biti odlučujući i po najhrabrije bh. novinare i po bh. društvo u cjelini. Neko će stradati: ili spomenuti novinari ili kriminalci. Pitanje je ko će biti brži: istražni organi koji će početi da se bave svojim poslom ili kriminalci koji će početi fizički da uklanjaju rijetke novinare koji se njima bave.

U samom vrhu tih novinara je, bez sumnje, urednik najgledanijeg političkog magazina u zemlji 60 minuta Bakir Hadžiomerović. Upornost i hrabrost s kojom on i njegova ekipa - Arijana Saračević-Helać, Damir Kaletović, Slobodan Vasković, Sanjin Bećiragić, Avdo Avdić... - sada već godinama raskrinkavaju kriminal i najopasnije kriminalce trebalo bi da kod svakog poštenog građanina Bosne i Hercegovine izazove i poštovanje i divljenje. To što bi im mnogi gledatelji, uključujući i potpisnika ovog teksta, imali razloga povremeno zamjeriti na rječniku koji koriste ili političkoj preferenciji koju iskazuju trice su i kučine u odnosu na sve veći rizik koji po svoje glave preuzimaju. I zbog kojeg je Bakir Hadžiomerović dobio policijsku zaštitu iako je sam nije tražio. No, ako oni koji su mu je dodijelili misle ozbiljno, i njega i njegove kolege neće (za)štititi tako što će povećavati broj policajaca koji ih čuvaju, već će više nego dovoljno biti da se počnu baviti svojim poslom. Onako kako to čini njihov kolega Edin Vranj.

bhdani / S. Pećanin

 

Comments  

 
+2 #2 SEHIC 2010-03-30 21:57 BRATE BAKIRE SVAKA TI CAST. NASTAVI TAKO I

CUVAJ SE. DUSMANA JE PUNA ZEMLJA. KAMO

PUSTA SRECA DA IMAMO VISE TAKVIH BAKIRA.

PUNO SRECE U RADU ZELI TI PORODICA SEHIC
Quote
 
 
+1 #1 Senadin 2010-02-25 12:28 Imam ideju,a mozda i rijesenje problema BiH. Molim te da posaljes mail na ovaj gore navedeni (psfeelnow@gmai l.com)
Posto ne bih zelio ovdije o detaljima…
S postovanjem Senadin
Quote
 

Add comment


Security code
Refresh

ED Beratung


Reklamni kutak

Reklame

Ličnost u fokusu

altNa zagrebačkom Cvijetnom trgu te noći, zore tačnije, jer bilo je malo iza tri, susreli su se osnivač šibenskog jazz festivala i selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Bio je to njihov prvi i, vjerovatno, posljednji susret, a desio se, eto, baš u čudno vrijeme. Za jednog nakon koncerta Massive Attacka - za drugog poslije... To se ne zna i ne treba se znati.

Elegantniji od lutaka iz izloga skupih trgovina hrvatske metropole, vremešni je Travničanin žmirnuo, raširio ruke za zagrljaj i krenuo prema čovjeku kojeg ne poznaje. Na drugom ili trećem koraku je, sigurno, shvatio da griješi. Umjesto da se zbuni, spusti ruke i prošuška nešto tek reda radi, Ćiro je nepoznatoga zagrlio, poljubio u oba obraza, nazvao "Sine" i upitao za zdravlje. Bila je to demonstracija onoga što Miroslav Blažević naziva adaptibilnom inteligencijom. Nije zgodno, a nema onoga ko to ne može potvrditi, sresti nekoga ko izgleda tako poznato, pa otkriti kada je već kasno, kako je riječ o nekom drugom. Gluplje je, tek, sresti nikoga ko o vama zna sve, dok vi blage veze nemate ni ko je, ni šta tačno hoće. Potonjih se Ćiro nagledao i naslušao, narukovao se i fotografirao s njima. U poziciji prvih se, eto, našao u gluho doba... I odigrao ulogu prijatno iznenađenog i srdačnog tako da se povratnik s koncerta skoro upitao otkad se ono zna s trenerom svih trenera.

Sa svoje sedamdeset tri, četiri, pet, šest godina, selektor Zmajeva je u top formi za neugodne situacije. Od banalnih poput one s Cvijetnoga, do kompliciranih poput one s našim nacionalnim timom. Ne treba zaboraviti, nego valja naglasiti da je Ćiro zatekao tim u rasulu i Savez izvježban u prevarama svih vrsta, od naplaćivanja reprezentativnih gostovanja u kešu, do isplaćivanja nogometaških dnevnica - sebi. Od gubitnika je napravio najprijatnije iznenađenje kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Africi, dok ga bossovi nogometnog ganga ponizno oslovljavaju sa - Šefe.

Pred trenerom s "licem Delona i dušom demona" su dvije velike, teške utakmice. I niko ne može garantirati bosanski prolaz. No, Ćiro je, ipak, već organizirao da ga u nekadašnjoj zemlji apartheida čeka Ferrari. Kako ne bi ganjao taksi ako se bude moralo skoknuti po Rolex za razbijanje radi "galvaniziranja ekipe koncentriranog talenta".

Do tada, navijači pjevaju novoskovanu odu najvećem sinu svih naroda i narodnosti... Godine su prošle pune bruka
Gubili smo gdje god da odemo
A sad druge od nas hvata muka
Ćiro, beže, tobom se kunemo

Godine su prošle pune mraka
A onda se svjetlost ukazala
Bosno moja da vidiš meraka
Ide Ćiro preko Portugala

Nek' smo i mi jednom favoriti
Da se na mundijal probijemo
Nećeš nam se Afriko sakriti
Hej, Mandela, mi se primičemo.

E. Imamović / bhdani

Prijava

Prijavite se, ili otvorite novi korisnički račun, ukoliko ga još nemate...

Da bi na primjer mogli preuzimati MP3 muziku, potrebno je da se registrujete tj. prijavite.

Anketa

Koliko često posjećujete ambasador.ch?
 

Računalna sigurnost