Nalazite se ovdje:  »   Home Sport Nogomet Fahrudin Radoncic

Fahrudin Radoncic

Email Ispis PDF

U utorak je više sarajevskih redakcija primilo saopćenje za javnost Fahrudina Radončića sljedeće sadržine: "Povodom današnjeg svjedočenja u Kantonalnom sudu u Sarajevu gdje je svjedok optužbe Muniba Tutundžić izjavila da joj se kriminalac i osumnjičeni za ubistvo Ramiza Delalića Ćele, Ljirim Bitići, navodno hvalio kako je upoznao više ljudi u Sarajevu, pa čak i 'direktora hotela Radončića', mogu samo reći da se radi o osobi koju nikada u životu nisam upoznao niti imao bilo kakve direktne ili indirektne kontakte. Također, molim tužioca Olega Čavku da ne participira u očito vrlo providnom i politički motiviranom pokušaju mog kriminaliziranja upravo od lobija o čijem djelovanju su puni dosijei Tužilaštva KS."


Zanimljivo pismo, stil i pravopisne greške ne ostavljaju prostora za sumnju u autentičnost. Upada u oči da u njemu Radončić ne navodi da se radi o suđenju zločinačkoj grupi njegovog prijatelja Muhameda Alija Gašija, koji je, kako svjedoče i transkripti telefonskih razgovora, i povremeni urednik rubrike Crna hronika u Dnevnom avazu. Osim toga, interesantno je da Radončić, iako obogaćuje novinarsku praksu čestim intervjuima koje pravi sam sa sobom i objavljuje u svojim novinama, ovog puta svoje saopćenje upućeno drugim medijima nije objavio u svom Dnevnom avazu. Nekoliko je razloga za to. Prije svega, u izvještaju sa suđenja Gašijevoj grupi, koji je Dnevni avaz objavio u srijedu, nema ni riječi o tome da je svjedokinja koja se spominje u tekstu spomenula i Radončića govoreći o Bitićiju. S druge strane, Radončić je, u skladu s praksom koju prakticira Rijaset Islamske zajednice - da reagiranje šalje medijima i prije objavljivanja ili emitiranja sadržaja povodom kojeg reagira! - postigao efekt: u Dnevniku Federalne televizije urednice Duške Jurišić, i pored iscrpnog izvještaja sa suđenja, nijednom riječju nije spomenut citirani navod o Radončiću.

Čak i kad bi se vlasniku Avaza moglo vjerovati da nikada u životu nije imao direktne kontakte s Bitićijem, lako je dokazati da ne govori istinu kada tvrdi da nije imao ni indirektnih kontakata. Naime, Radončićev blizak poslovni partner je Naser Keljmendi, s kojim "dijeli" Nasera Orića i u čijem se, Keljmendijevom, blindiranom automobilu vozi. Prema informacijama nadležnih organa, Bitići je jedan od mnogih "regruta" Nasera Keljmendija i Muhameda Ali Gašija, koji po pozivu dolaze s Kosova, profesionalno obave zadatak i vrate se, zahvaljujući čemu je nedostupan i bh. organima pravosuđa.

Razgranata mreža poslovnih suradnika - od Miroslava Miškovića, preko Damira Fazlića i Vojina Lazarevića, do Milorada Dodika - Radončića sve dublje uvlači u ozbiljne probleme, a već je postala i predmet interesa većine evropskih policija. Naime, bosanskohercegovačkom ogranku Interpola već je stigao zahtjev za dostavu podataka o Naseru Keljmendiju, u čemu već duže vremena surađuju policije 28 evropskih zemalja. Zanimljivo je da je jedina evropska policija, koja zasad ne odgovara na zahtjev Interpola - crnogorska. To ne čudi s obzirom na izuzetno prisne odnose koje Keljmendi ima s crnogorskim čelnicima premijera Đukanovića, koji je nedavno bio i Radončićev gost.

Osnovna razlika između visočkih i piramide moćne mafije koja se otkriva u Sarajevu jeste što ova druga svakim danom postaje sve vidljivija. Ne znam koliko stranica imaju Osmanagićeve piramide, ali pronicljiviji posmatrači već sada na ovim drugim jasno mogu prepoznati dobro uklopljene različite stranice: sarajevsku, beogradsku, laktašku, crnogorsku, kosovsku... One su dosad već mogle biti vidljive i golim okom svakom zainteresiranom, da nije magle koju nadolazećom ekonomskom i političkom katastrofom Federacije, po nalogu mafije, prave SDA-ovske budaletine Sulejman Tihić i Mirsad Kebo. No, hoće, moraće i u ovom gradu sunce jednom zasjati...

bhdani /S. Pećanin

 

Add comment


Security code
Refresh

ED Beratung


Reklamni kutak

Reklame

Ličnost u fokusu

Profesor prava i renomirani kompozitor Ivo Josipović došao je na čelo Republike Hrvatske nakon Franje Tuđmana i Stjepana Mesića, koji su tom zemljom vladali dvadeset godina - svaki po jedno desetljeće. Odnos službene Hrvatske prema Bosni i Hercegovini u ta dva "poluvremena" bitno se je razlikovao. U Tuđmanovom bio je to aktivan odnos izrazite zainteresiranosti i velikih apetita, koji su se mijenjali prisilno, u ovisnosti o međunarodnim političkim okolnostima i diktatima, te u ovisnosti o odnosu snaga na terenu u vrijeme rata. No, što se samoga Tuđmana tiče, on je do groba ostao vjeran svojoj "filozofiji" da je Bosna i Hercegovina "kolonijalna tvorevina preostala iz osmanlijskih osvajanja", te da je jedino "naravno rješenje" da bude razdijeljena između Srbije i Hrvatske, uz eventualni dodatak "muslimanske tampon-državice" oko Sarajeva i u gornjem toku Bosne. No, nije se dalo...

U Mesićevom razdoblju (jednako u prvoj fazi, s Račanovom vladom, kao i u drugoj, sa Sanaderovom) odnos je iz aktivnoga prešao u sasvim pasivni. Ta pasivnost i nezainteresiranost, i ta nesposobnost da se formulira nova, pozitivno aktivna politika prema Bosni i Hercegovini, imala je poslužiti kao prešutno odricanje od nekadašnje politike, ali koje ne bi previše koštalo... Bio je to i nekakav polutanski način da se izrazi postojanje svijesti o vlastitoj ulozi u političkom i ratnom razaranju Bosne i Hercegovine, kada već (ne samo za živa Tuđmana, nego ni s Mesićem i Račanom, sve do danas) službena Hrvatska nije smogla političke snage da se otvoreno i samokritički suoči s tom svojom ulogom. Znalo je izgledati, osobito iz traumatizirane bošnjačke perspektive, da Mesić oličava nekakvu novu hrvatsku politiku prema Bosni. Međutim, osim što je svojom neobaveznom deklamatorikom omilio Bošnjacima, omrznuo banjalučkim Srbima a zamjerio se Hrvatima (naročito hercegovačkim), Mesić za svojih deset godina nije učinio ništa efektivno na promjeni i poboljšanju tolikih neriješenih pitanja između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

To je, u najkraćim crtama, okvir u kojemu će se mjeriti koliku će i kakvu razliku Ivo Josipović uspjeti napraviti u odnosu prema svojim prethodnicima, kad je riječ o Bosni. Sve što se od njega čulo ranije, a i ovih dana za vrijeme posjete našoj zemlji, zvuči ohrabrujuće, jer je to napokon jedan državnik koji govori sasvim racionalno, potpuno izvan mitsko-nacionalnoga, etno-resantimanskoga i kolektivno-viktimizacijskoga diskursa. Na svoj način, o tomu svjedoči i njegova izjava uoči odlaska u Ahmiće i Križančevo selo: "Bosna i Hercegovina, nažalost, ima povijest teškog stradanja ljudi svih nacionalnosti i mislim da je međusobno uvažavanje žrtava i osuda zločina dobar temelj za bolje odnose. Isto ću tako reći i to da mi je žao da je politika Hrvatske bila, nažalost, jedan od faktora koji su doprinijeli stradanju ljudi na tom području."

Kada Josipović govori o međudržavnim odnosima, glavni akcent uvijek mu je na ravnopravnom partnerstvu i na svesrdnoj podršci putu Bosne i Hercegovine u Evropu i u euroatlantske integracije. I na širem regionalnom planu, toliko presudnom za budućnost Bosne i Hercegovine, Josipović manifestira, u izrazitoj opreci s Mesićem, politiku pružene ruke i racionalnoga sporazumijevanja. (Odnosi sa Srbijom, aktivno sudjelovanje u "turskim trilateralama": Srbija-Turska-Bosna i Hercegovina, Hrvatska-Turska-Bosna i Hercegovina, itd...) Taj put jest još uvijek pun nezacijeljenih trauma i neugodnih mogućnosti, ali je sasvim sigurno da mu nema alternative.

I kad je o Hrvatima u Bosni i Hercegovini riječ, Josipović je usvojio izbalansiran pristup, koji odlikuje potpuna odsutnost kako tuđmanovskoga velikodržavnog nacionalizma i paternalizma, tako i mesićevskoga političkog ignorantizma. Njegove poruke Hrvatima jesu, nesumnjivo, prijateljske ali i otrežnjujuće i opominjuće. Nažalost, to će po svemu sudeći prije doprijeti do svakoga, nego do - samih hrvatskih političara u Bosni i Hercegovini. Koliko su oni još uvijek politički nedozreli i gluhi za pouke bliske prošlosti, svjedoče izjave poput ovih: "Tuđman nije pravio razliku između Hrvata iz Hercegovine i Hrvata iz Bosne i posjećivao je BiH na cijeloj njezinoj teritoriji. To čini i predsjednik Josipović." (Predsjednica HSS-NHI, Ljiljana Lovrić.) "On se (Josipović, op. a.) uistinu ponaša kao predsjednik Hrvatske i predsjednik svih Hrvata." (Veso Vegar, portparol HDZ 1990.)

bhdani / I. Lovrenović

Prijava

Prijavite se, ili otvorite novi korisnički račun, ukoliko ga još nemate...

Da bi na primjer mogli preuzimati MP3 muziku, potrebno je da se registrujete tj. prijavite.

Anketa

Koliko često posjećujete ambasador.ch?
 

Računalna sigurnost