Nalazite se ovdje:  »   Home Sport Kosarka Fahrudin Radoncic

Fahrudin Radoncic

Email Ispis PDF

U utorak je više sarajevskih redakcija primilo saopćenje za javnost Fahrudina Radončića sljedeće sadržine: "Povodom današnjeg svjedočenja u Kantonalnom sudu u Sarajevu gdje je svjedok optužbe Muniba Tutundžić izjavila da joj se kriminalac i osumnjičeni za ubistvo Ramiza Delalića Ćele, Ljirim Bitići, navodno hvalio kako je upoznao više ljudi u Sarajevu, pa čak i 'direktora hotela Radončića', mogu samo reći da se radi o osobi koju nikada u životu nisam upoznao niti imao bilo kakve direktne ili indirektne kontakte. Također, molim tužioca Olega Čavku da ne participira u očito vrlo providnom i politički motiviranom pokušaju mog kriminaliziranja upravo od lobija o čijem djelovanju su puni dosijei Tužilaštva KS."


Zanimljivo pismo, stil i pravopisne greške ne ostavljaju prostora za sumnju u autentičnost. Upada u oči da u njemu Radončić ne navodi da se radi o suđenju zločinačkoj grupi njegovog prijatelja Muhameda Alija Gašija, koji je, kako svjedoče i transkripti telefonskih razgovora, i povremeni urednik rubrike Crna hronika u Dnevnom avazu. Osim toga, interesantno je da Radončić, iako obogaćuje novinarsku praksu čestim intervjuima koje pravi sam sa sobom i objavljuje u svojim novinama, ovog puta svoje saopćenje upućeno drugim medijima nije objavio u svom Dnevnom avazu. Nekoliko je razloga za to. Prije svega, u izvještaju sa suđenja Gašijevoj grupi, koji je Dnevni avaz objavio u srijedu, nema ni riječi o tome da je svjedokinja koja se spominje u tekstu spomenula i Radončića govoreći o Bitićiju. S druge strane, Radončić je, u skladu s praksom koju prakticira Rijaset Islamske zajednice - da reagiranje šalje medijima i prije objavljivanja ili emitiranja sadržaja povodom kojeg reagira! - postigao efekt: u Dnevniku Federalne televizije urednice Duške Jurišić, i pored iscrpnog izvještaja sa suđenja, nijednom riječju nije spomenut citirani navod o Radončiću.

Čak i kad bi se vlasniku Avaza moglo vjerovati da nikada u životu nije imao direktne kontakte s Bitićijem, lako je dokazati da ne govori istinu kada tvrdi da nije imao ni indirektnih kontakata. Naime, Radončićev blizak poslovni partner je Naser Keljmendi, s kojim "dijeli" Nasera Orića i u čijem se, Keljmendijevom, blindiranom automobilu vozi. Prema informacijama nadležnih organa, Bitići je jedan od mnogih "regruta" Nasera Keljmendija i Muhameda Ali Gašija, koji po pozivu dolaze s Kosova, profesionalno obave zadatak i vrate se, zahvaljujući čemu je nedostupan i bh. organima pravosuđa.

Razgranata mreža poslovnih suradnika - od Miroslava Miškovića, preko Damira Fazlića i Vojina Lazarevića, do Milorada Dodika - Radončića sve dublje uvlači u ozbiljne probleme, a već je postala i predmet interesa većine evropskih policija. Naime, bosanskohercegovačkom ogranku Interpola već je stigao zahtjev za dostavu podataka o Naseru Keljmendiju, u čemu već duže vremena surađuju policije 28 evropskih zemalja. Zanimljivo je da je jedina evropska policija, koja zasad ne odgovara na zahtjev Interpola - crnogorska. To ne čudi s obzirom na izuzetno prisne odnose koje Keljmendi ima s crnogorskim čelnicima premijera Đukanovića, koji je nedavno bio i Radončićev gost.

Osnovna razlika između visočkih i piramide moćne mafije koja se otkriva u Sarajevu jeste što ova druga svakim danom postaje sve vidljivija. Ne znam koliko stranica imaju Osmanagićeve piramide, ali pronicljiviji posmatrači već sada na ovim drugim jasno mogu prepoznati dobro uklopljene različite stranice: sarajevsku, beogradsku, laktašku, crnogorsku, kosovsku... One su dosad već mogle biti vidljive i golim okom svakom zainteresiranom, da nije magle koju nadolazećom ekonomskom i političkom katastrofom Federacije, po nalogu mafije, prave SDA-ovske budaletine Sulejman Tihić i Mirsad Kebo. No, hoće, moraće i u ovom gradu sunce jednom zasjati...

bhdani /S. Pećanin

 

Add comment


Security code
Refresh

ED Beratung


Reklamni kutak

Reklame

Ličnost u fokusu

http://www.danisarajeva.com/wp-content/uploads//2009/04/dino-mustafic-andrej-nosov.jpgNeumrlu, ali načelno tačnu konstataciju: "Da Dine Mustafića nema, trebalo bi ga izmisliti", ipak je potrebno preformulirati. Dakle: Dine Mustafića ima, ali bi ga trebalo multiplicirati. Ovog energičnog i kreativnog reditelja i kulturnog poslenika ne nedostaje u javnom životu Bosne i Hercegovine, ali ni u javnom životu zemalja u okruženju, u kojima Mustafićeve predstave godinama beru lovorike kako gledatelja, tako i kritike.

Pored toga, Internacionalni teatarski festival MESS, koji je u proteklih 49 godina, otkako ga je etablirao pozorišni entuzijasta Juroslav Korenić, prešao put od festivala male i eksperimentalne scene do jednog od najsloženijih, a programski možda i najkvalitetnijih izvođačkih festivala u ovom dijelu Evrope, upravo je pod direktorskim vođstvom Dine Mustafića dosegao svoj zenit i međunarodnu afirmaciju. MESS sada ima razvijenu infrastrukturu, raznovrsne programske i edukacijske sadržaje od kojih se neki, poput Modula memorije, i ne vezuju striktno za period održavanja festivala, održava se u nekoliko gradova, od Srebrenice, preko Zenice do Sarajeva, a okuplja stotine internacionalnih umjetnika, novinara, kulturnih radnika... i sve to bez pompe, malograđanskih crvenih tepiha, VIP soba...

U gradu u kojem se svakodnevno nadmeću, kako ga Mustafić zove, "perfidni građanski nacionalizam" s jedne, i otvoreni, nepatvoreni, rigidni i moglo bi se reći zvanični nacional-fašizam, održavati moralni i/ili politički kredibilitet sve je teže, iz dana u dan. Isto, ili skoro isto, važi za kulturu - sve dok posjeta jednog holivudskog klauna, poznatog po skarednom, skoro bestijalnom ponašanju, bude značajnija i medijski i društvenoprihvatljivija od prvorazredne teatarske smotre, ljudi poput Dine Mustafića bit će marginalizirani, kao i njihov utjecaj. Ili, još gore, vazda će biti onih koji će tvrditi "da bi ga trebalo izmisliti", a malo onih koji će trud, vrijedan i predan rad, beskrajan talent znati cijeniti i valjano nagraditi. "Gospodine Danon, ne brinite, MESS je uvijek bio i ostat će antifašistički", poručio je Mustafić Oskaru Danonu kojem je ove godine direkcija MESS-a uručila svoje najveće priznanje, Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra. "Umjetnost je univerzalni izraz ljudskog ideala o slobodi i MESS je, shodno tome, i ove godine pozvao umjetnike iz svih krajeva svijeta, iz Francuske, Njemačke, Španije, Mađarske, Rusije, Austrije, Holandije, Italije, Srbije, Belgije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Bosne i Hercegovine… okupio je, dakle, teatarske umjetnike koji svojim idealizmom i promišljanjem brane i šire čovjekovu slobodu i koji pred najezdom nekog novog povampirenog fašizma svojim umjetničkim djelima prkosno ispisuju parolu No Pasarán!..." Dok ima onih koji još uvijek misle da nije passe tu frazu ofucanu poput majice s likom Che Guevare vrisnuti pred prepunom salom Narodnog pozorišta, u Sarajevu ima smisla koračati uzdignute glave.

E. Hadžović / bhdani

Prijava

Prijavite se, ili otvorite novi korisnički račun, ukoliko ga još nemate...

Da bi na primjer mogli preuzimati MP3 muziku, potrebno je da se registrujete tj. prijavite.

Anketa

Koliko često posjećujete ambasador.ch?
 

Računalna sigurnost