Nakon odluke Evropskog suda za ljudska prava, koji je presudivši po apelaciji Fincija i Sejdića naložio institucijama BiH izmjene diskriminatorskih odredbi Ustava BiH i članova Izbornog zakona, u BiH je otpočela žestoka rasprava. Međutim, umjesto da dobiju stručan odgovor na pitanje kako promijeniti činjenicu da Izborni zakon "omogućuje diskriminaciju, marginalizaciju, stigmatizaciju, te dominaciju svake vrste većine nad manjinom", kako je u Oslobođenju napisao profesor Enver Kazaz, građani su dobili prijedlog političara po kojem bi izmjene Izbornog zakona predviđale uvođenje zatvorenih listi?!
To bi, u najkraćem, značilo ukidanje bilo kakve demokratije građanima prilikom glasanja i uvođenje potpune partiokratije u kojoj bi njeni lideri imali potpunu kontrolu nad zakonodavnom vlašću čime bi zaokružili svoju apsolutnu moć s obzirom da već kontroliraju izvršnu vlast, nadzorne i upravne odbore, javna preduzeća... Odnosno, kako navodi profesor Kazaz, to bi značilo "daljnje jačanje partijske moći pri čemu država postaje sredstvo za neograničenu vlast političkih oligarhija. Na toj osnovi moć i odgovornost kao suštine vlasti izvlače se iz institucija sistema, iz vlada i skupština i preseljavaju gdje se odlučuje bez transparentnosti, te stvarne i pravne i moralne odgovornosti - u partijski centar i partijskog lidera."
A kao partijski lider, pritom pravnik, čime se često voli hvaliti, Sulejman Tihić je - očito računajući sa svim ovim što profesor Kazaz nabraja kao negativne posljedice po građane - još početkom decembra najužem rukovodstvu Stranke demokratske akcije predložio da kao jednu od izmjena Izbornog zakona kandidiraju zatvorene liste. Bilo je onih koji su smatrali (iako to nisu javno rekli) da će zatvorenim listama predsjednik, koji u stranci svakako ima potpunu moć zahvaljujući njenom Statutu (koji Tihić i nakon nekoliko obećanja odbija promijeniti), dobiti dodatnu mogućnost apsolutne kontrole svakog pojedinačnog člana ove partije: sigurno je da bi se najposlušniji našli na najboljim funkcijama bez obzira na njihove profesionalne i moralne sposobnosti. Odanost vođi bio bi jedini bitan kriterij.
Pri tome vođa zarad svojih ličnih interesa "gura" i promjene Ustava prema kojima bi se član Predsjedništva BiH birao u Parlamentu, jer nesposobni Tihić dovoljno je sposoban da shvati da na direktnim izborima nema baš puno šansi, pogotovo ako na tu funkciju odluči da se opet kandidira Haris Silajdžić koji ga je, bukvalno, pomeo na prošlim izborima. A zarad ovih ciljeva Tihić je spreman sve žrtvovati - i Bosnu i Bošnjake, i sve partijske članove, čak i one najodanije, ukoliko se nađu na putu njegovih ambicija. Što je već i dokazao smijenivši Tarika Sadovića i žrtvujući Salku Obhođaša koji su slovili za njegove najodanije sljedbenike.
Iako je prije nekih dva mjeseca napravio džentlmenski dogovor s Bakirom Izetbegovićem da do izbora neće biti talasanja u stranci, Tihić je riječ održao do prve prilike - nakon pokušaja čistki kadrova bliskih Izetbegoviću u Zeničko-dobojskom kantonu očito je koliko vrijedi njegova riječ, a od džentlmena je on daleko. No, nakon što su se članovi SDA u Olovu i Maglaju odlučno usprotivili ovoj odluci, Tihić se povukao - da razmisli. Ipak, ima još dovoljno vremena za završne pripreme pred izbore i pravljene kandidatskih listi.
Tihićevu "briljantnu ideju" zatvorenih lista podržali su njegovi prudski partneri HDZ i SNSD. Logično, nema političkih ustupaka, a svu moć koncentriraju u svojim centralama. I niko nije na gubitku. Osim građana BiH koji će u oktobru izaći da glasaju.
bhdani / Dž. Karup-Druško
