Nalazite se ovdje:  »   Home Scitech Foto Fahrudin Radoncic

Fahrudin Radoncic

Email Ispis PDF

U utorak je više sarajevskih redakcija primilo saopćenje za javnost Fahrudina Radončića sljedeće sadržine: "Povodom današnjeg svjedočenja u Kantonalnom sudu u Sarajevu gdje je svjedok optužbe Muniba Tutundžić izjavila da joj se kriminalac i osumnjičeni za ubistvo Ramiza Delalića Ćele, Ljirim Bitići, navodno hvalio kako je upoznao više ljudi u Sarajevu, pa čak i 'direktora hotela Radončića', mogu samo reći da se radi o osobi koju nikada u životu nisam upoznao niti imao bilo kakve direktne ili indirektne kontakte. Također, molim tužioca Olega Čavku da ne participira u očito vrlo providnom i politički motiviranom pokušaju mog kriminaliziranja upravo od lobija o čijem djelovanju su puni dosijei Tužilaštva KS."


Zanimljivo pismo, stil i pravopisne greške ne ostavljaju prostora za sumnju u autentičnost. Upada u oči da u njemu Radončić ne navodi da se radi o suđenju zločinačkoj grupi njegovog prijatelja Muhameda Alija Gašija, koji je, kako svjedoče i transkripti telefonskih razgovora, i povremeni urednik rubrike Crna hronika u Dnevnom avazu. Osim toga, interesantno je da Radončić, iako obogaćuje novinarsku praksu čestim intervjuima koje pravi sam sa sobom i objavljuje u svojim novinama, ovog puta svoje saopćenje upućeno drugim medijima nije objavio u svom Dnevnom avazu. Nekoliko je razloga za to. Prije svega, u izvještaju sa suđenja Gašijevoj grupi, koji je Dnevni avaz objavio u srijedu, nema ni riječi o tome da je svjedokinja koja se spominje u tekstu spomenula i Radončića govoreći o Bitićiju. S druge strane, Radončić je, u skladu s praksom koju prakticira Rijaset Islamske zajednice - da reagiranje šalje medijima i prije objavljivanja ili emitiranja sadržaja povodom kojeg reagira! - postigao efekt: u Dnevniku Federalne televizije urednice Duške Jurišić, i pored iscrpnog izvještaja sa suđenja, nijednom riječju nije spomenut citirani navod o Radončiću.

Čak i kad bi se vlasniku Avaza moglo vjerovati da nikada u životu nije imao direktne kontakte s Bitićijem, lako je dokazati da ne govori istinu kada tvrdi da nije imao ni indirektnih kontakata. Naime, Radončićev blizak poslovni partner je Naser Keljmendi, s kojim "dijeli" Nasera Orića i u čijem se, Keljmendijevom, blindiranom automobilu vozi. Prema informacijama nadležnih organa, Bitići je jedan od mnogih "regruta" Nasera Keljmendija i Muhameda Ali Gašija, koji po pozivu dolaze s Kosova, profesionalno obave zadatak i vrate se, zahvaljujući čemu je nedostupan i bh. organima pravosuđa.

Razgranata mreža poslovnih suradnika - od Miroslava Miškovića, preko Damira Fazlića i Vojina Lazarevića, do Milorada Dodika - Radončića sve dublje uvlači u ozbiljne probleme, a već je postala i predmet interesa većine evropskih policija. Naime, bosanskohercegovačkom ogranku Interpola već je stigao zahtjev za dostavu podataka o Naseru Keljmendiju, u čemu već duže vremena surađuju policije 28 evropskih zemalja. Zanimljivo je da je jedina evropska policija, koja zasad ne odgovara na zahtjev Interpola - crnogorska. To ne čudi s obzirom na izuzetno prisne odnose koje Keljmendi ima s crnogorskim čelnicima premijera Đukanovića, koji je nedavno bio i Radončićev gost.

Osnovna razlika između visočkih i piramide moćne mafije koja se otkriva u Sarajevu jeste što ova druga svakim danom postaje sve vidljivija. Ne znam koliko stranica imaju Osmanagićeve piramide, ali pronicljiviji posmatrači već sada na ovim drugim jasno mogu prepoznati dobro uklopljene različite stranice: sarajevsku, beogradsku, laktašku, crnogorsku, kosovsku... One su dosad već mogle biti vidljive i golim okom svakom zainteresiranom, da nije magle koju nadolazećom ekonomskom i političkom katastrofom Federacije, po nalogu mafije, prave SDA-ovske budaletine Sulejman Tihić i Mirsad Kebo. No, hoće, moraće i u ovom gradu sunce jednom zasjati...

bhdani /S. Pećanin

 

Add comment


Security code
Refresh

ED Beratung


Reklamni kutak

Reklame

Ličnost u fokusu

Scena koju mi je opisalo više očevidaca dogodila se 1996. godine u zgradi Zemaljskog muzeja u Sarajevu, u kojoj se tada sastajalo prvo poratno Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Tokom jednog od sastanaka članova Predsjedništva s diplomatima iz zemalja Kontakt-grupe, Momčilo Krajišnik je iznio zahtjev da Bosna i Hercegovina mora imati tri međunarodna pozivna telefonska koda, a ne jedan, kao sve druge države na svijetu.

Prvi je reagirao francuski predstavnik u Kontakt-grupi, i to podržavši Krajišnikov prijedlog. Kad je čuo šta govori njegov kolega, od stola je žustro ustao Richard Holbrooke, prišao Francuzu, uhvatio ga za revere odijela, odigao sa stolice i dreknuo u lice: "O čemu ti pričaš?!" Rasprava o telefonskom kodu je time završena i od tada se iz inozemstva ni s Palama ni s Grudama ne može uspostaviti telefonska veza ako se prvo ne okrene 387.

Prateći sve što danima nakon kapitulacije pred Miloradom Dodikom u Prudu o katastrofalnom sporazumu govori Sulejman Tihić, stalno mi se po glavi mota opisana scena iz Zemaljskog muzeja. Razmišljam: ima li ikoga, ako to već ne mogu biti ja, ko će Tihića uhvatiti za revere, dobro ga prodrmati i u lice mu viknuti:"Šta ti je, o čemu pričaš, budalo?"

Naime, Tihićev pristanak na Dodikov ultimatum da se državna imovina Bosne i Hercegovine dijeli na tri dijela, pri čemu bi entiteti podijelili lavovski dio, a ostatak bi pripao državi, u motivu i suštini se nimalo ne razlikuje od Krajišnikovog zahtjeva za tri telefonska koda za jednu državu. Pristankom na odricanje od državne imovine i potkopavanjem temelja vlastite države, Tihić je ostvario jedini cilj koji ga je zanimao: međunarodnoj zajednici pokazati da je, eto, s laktaškim Voždom moguće postići sporazum, samo kad bi umjesto Harisa Silajdžića legitimni predstavnik Bošnjaka bio - on. Iako za pripremanje vlastite prudske sramote nikoga u stranci nije obavještavao (upućeni tvrde da ni njegov najbliži suradnik Mirsad Kebo o sastanku i sporazumu nije imao pojma dok nije čuo vijest u medijima da je potpisan), nije da se Tihić ni s kim nije konsultirao: dan prije sastanka nenajavljeno je posjetio srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, pa je valjda zato u sporazum unijeto rješenje o "ustavnom zakonu" koje postoji u Ustavu Srbije, ali ne i u Ustavu BiH. I nije da Tihić nema snažnu međunarodnu podršku za kapitulaciju pred Dodikom: diplomatski krugovi u Sarajevu govore da je tek zahvaljujući američkoj intervenciji osujećen žestoki pritisak Rusije i Francuske - tradicionalnih "prijatelja" države Bosne i Hercegovine - da se u posljednjoj rezoluciji Savjeta sigurnosti Ujedinjenih nacija (S/RES/1845, The Situation in Bosnia and Herzegovina, od 20. 11. 2008. godine) unese i eksplicitna podrška Savjeta sigurnosti Sporazumu iz Pruda. A nije da Tihić već nije nagrađen od tradicionalnog "prijatelja" Bosne i Hercegovine - svi ovdašnji učesnici posljednjeg zasjedanja Vijeća za provedbu Mirovnog sporazuma u Bruxellesu su se, nakon završetka sjednice, vratili kući, samo je Sulejman Tihić proveo tri dana u Parizu, na poziv francuske vlade.

Očito, i Francuzi znaju ono što zna direktor Uprave za indirektno oporezivanje Kemal Čaušević - kako kupiti Tihićevu podršku. I Čaušević se, kao i Francuska, na sve načine bori za svoje interese - Čauševićev je da ponovo bude izabran na istu funkciju. I kako je on osigurao Tihićevu podršku? Da ga časti putovanjem u Pariz - bio je; zato mu je na raspolaganje stavio patrolni čamac Državne granične službe, kojim Tihić plovi Savom (a ne Senom) kad posjećuje zavičaj, a uz to mu je i sin primljen na posao u odjeljenje Uprave za indirektno oporezivanje u Šamcu. (Je li se pravilno kaže Šamcu ili Bosanskom Šamcu? Zahvaljujući Tihićevom prudskom partneru, znamo kako se kaže Brod i Kostajnica, ne znam šta je s Bosanskim Šamcem, da li je preživio Tihićevo partnerstvo s Dodikom?)

A sada, da se uozbiljimo: da se upotreba termina poput patriot nije toliko ofucala, Sulejman Tihić bi apsolutno zaslužio da iza njegovog imena stoji ta apozicija. Ovako: veleizdajnik!

bhdani / S. Pećanin

Prijava

Prijavite se, ili otvorite novi korisnički račun, ukoliko ga još nemate...

Da bi na primjer mogli preuzimati MP3 muziku, potrebno je da se registrujete tj. prijavite.

Anketa

Koliko često posjećujete ambasador.ch?
 

Računalna sigurnost