Šveđanin bosanskog porijekla, Ljubomir Vranješ novi je sportski direktor njemačkog rukometnog kluba Flensburg. Bivši švedski reprezentativac volio bi da ode u BiH, da pogleda kako igraju mladi talenti i da nekog dovede.
Njemačka rukometna Bundesliga je najjača na svijetu. Budžet iz 2008. godine, od oko 80 miliona eura samo za prvu ligu, prije nekoliko godina bio je nezamisliv. Igrati u njemačkom prvenstvu san je svakog rukometaša.
Rukometni klub iz Flensburga, Flensburg-Handewitt odnedavno ima novog sportskog direktora. "Zovem se Ljubomir Vranješ, rođen sam u Švedskoj, oženjen, supruga Marija sa kojom imam dvoje djece je Šveđanka. Moji roditelji su u Švedsku došli iz Skender Vakufa" objašnjava Ljubomir. Ljubomir govori naš jezik bez akcenta, mada mu ponekad nedostaju riječi.
Rukometom se Ljubomir počeo baviti u rodnom Geteborgu. Igrao je fudbal i rukomet. «Svi moji drugovi su igrali i fudbal i rukomet, tako da je to za mene bilo nešto što se podrazumijeva!» Kada je napunio 16 godina dobio je ponudu od jednog fudbalskog tima da igra za njih ali pod uslovom da prekine sa rukometom. «Odlučio sam se za rukomet, mada sam zbog moje visine više šanse imao kao fudbaler!», objašnjava Vranješ.
Koristeći probojnost i brzinu, uprkos svojih 166 centimetara visine, Vranješ je igrao na centralnoj poziciji na kojoj igraju visoki igrači, te postao igrač svjetske klase. Sa Geteborgom je bio pet puta prvak Švedske. Za reprezentaciju Švedske u 11 godina je odigrao 164 utakmice. Šveđani su 1999. godine postali svjetski rukometni prvaci a Ljubomir Vranješ je te godine izabran za sportistu godine u Švedskoj. U karijeri je postigao 451 gol.
«Rukomet je kao šah, igra se dobija glavom, a ne snagom», kaže Ljubomir Vranješ.
Predispozicije za rukovodeću poziciju
Veliki dio njegove familije živi u Bosni. »Nažalost, dugo ih nisam vidio, ni sam ne znam od kada,» objašnjava Vranješ.
Kao profesionalac Ljubomir Vranješ je do 1999. godine igrao u Geteborgu, potom do 2001. godine u Španiji, kada je došao u Njemačku. Prvo u Nordhorn, a od 2006. godine igra u Flensburgu, gdje je ubrzo postao kapiten tima. «Ljubo ima rukovodeće kvalitete, kao kapiten se već više puta dokazao», rekli su u klubu Flensburg Handewitt kada su odlučili da mu ponude mjesto sportskog direktora.
«Nije lak put od igrača do sportskog direktora u jednom od najvećih klubova u Evropi. Imam puno posla, tražim igrače u cijeloj Evropi. Moram ovdje da gledam kako se radi sa mladim igračima. Organizujem puno u prvoj ekipi. Sviđa mi se posao.»
Flensburg Handewitt je jako zainteresovan za mlade rukometaše iz Bosne. Ljubomir Vranješ kao sportski direktor je konsultovao sportske radnike i trenere u Bosni.
«Rekli su mi da tu ima dobrih igrača. Htio bih da više znam, volio bih da odem u Bosnu i da gledam kako mladi igraju, kako se trenira. Oni imaju odlične talente, tehnički su vrlo dobri, treba taktički da se poboljšaju. Imamo možda i najbolje igrače na svijetu!»
Trenerske ambicije
Velika želja Ljubomira Vranješa je da poslije funkcije sportskog direktora karijeru nastavi kao rukometni trener. «Želja mi je da u budućnosti budem rukometni trener. Imam veliko iskustvo u ovom sportu, tako da mislim da bih i kao trener bio uspješan.»
Slobodno vrijeme Vranješ provodi sa svojom parodicom, a najsretniji je kada može da proba kulinarske vještine njegovih roditelja. "Obožavam sve! Ćale mi pravi najbolje ćevape na svijetu, a mama supu."
Još uvijek su u sjećanju Vranješove igre protiv visokih odbrambenih igrača za koje je bio neuhvatljiv. Svojim talentom i sportskom karijerom ostavio je trag u svijetskom rukometu i otvorio put mladim da slijede njegov primjer. Rukometašima u Bosni Ljubomir Vranješ poručuje: «Sve najbolje i nadam se da ćemo se uskoro vidjeti!»
Deutsche Welle
