Na ovo pitanje pokušali su da odgovore učesnici javne debate u sarajevskom Mediacentru, sa aspekta medija, civilnog sektora, zakona i nadležnih državnih institucija.
U javnoj debati učestvovali su Ivan Lovrenović, publicista, Sevima Sali Terzić pravna savjetnica, Helena Mandić iz Regulatorne agencije za komunikacije BiH (RAK), Tijana Cvjetičanin analitičarka i Aleksandar Zolja, iz Helsinškog komiteta u Banjoj Luci.
Povod javnoj debati o govoru mržnje u bh. javnom prostoru, bilo je istraživanje koje je Mediacentar proveo u prva tri mjeseca ove godine. „Poslali smo upit kantonalnim tužilaštvima i Tužilaštvu u Republici Srpskoj sa pitanjem koliko je bilo krivičnih prijava u vezi sa slučajevima izazivanja vjerske i nacionalne, dakle, etničke mržnje i doznali smo za ukupno 21 slučaj u periodu od 4 godine, s tim što je samo jedan procesuiran“, rekla je moderator Slobodanka Dekić i dodala da je teško na osnovu samo tog jednog slučaja donositi bilo kakve zaključke. Ona je istakla da je poseban izazov bio definisati govor mržnje. „To je nešto što, očito je, postoji, vrijeđa nas i smeta nam, ali je fizički neopisivo. Propuštena su dva bitna momenta da se utiče na ovaj problem, a to su: neusvajanje Zakona o negiranju genocida i ratnih zločina i Zakona o zabrani djelovanja fašističkih organizacija i simbola“, rekla je Dekićeva.
Legislativa je sasvim u redu
„Ja sam došla do zaključka da nama legislativno, kad je u pitanju ovaj problem, ništa ne nedostaje. Možda nije najbolje, možda nije na najbolji način usklađeno sa međunarodnim standardima, ali u suštini, ono što mi sada imamo u Ustavu i u našem zakonodavstvu, dovoljno je, ako se želimo ozbiljno baviti problemom govora mržnje, ako ga želimo sankcionisati“, rekla je Sevima Sali Terzić, viša pravna savjetnica u Ustavnom Sudu BiH. Ona je naglasila da je BiH zemlja paradoksa u kojoj se uz toliki broj Ustava i zakona, te međunarodnih dokumenata koji su ratifikovani, nije u stanju izboriti sa govorom mržnje u javnom prostoru. „Mi nažalost, živimo u društvu u kojem još nije došao onaj ponedjeljak, od kojeg treba da počne vladavina prava i od kojeg se zakoni počinju primjenjivati. Mi živimo u društvu u kojem su nasilje i diskriminacija i pozivi na nasilje uobičajena stvar i nažalost, veliki broj ljudi neke stvari više i ne prepoznaje kao govor mržnje“, rekla je Sevima Sali Terzić.
Tri odvojena javna prostora
„Ono što je naš problem posljednjih 15 ili 20 godina, su tri potpuno odvojena javna prostora, pa tako ono što mi u jednom prostoru doživljavamo kao govor mržnje, u drugom je rodoljublje, patriotizam. Znate o čemu govorim, o Ravnogorskom udruženju...
Ono je legalno formirano i legalno djeluje i mi bismo s pravom smatrali da ono treba da potpadne pod odredbe tog budućeg Zakona o zabrani djelovanja fašističkih organizacija“, rekao je Ivan Lovrenović i dodao kako smatra da to neće biti baš tako jednostavno. „Ne samo zato što jedni hoće, a drugi neće, nego će se time otvoriti cijela jedna Pandorina kutija nečega što do jedne crte jeste čisti historijski revizionizam, ali od te crte dalje ulazimo u prostor kritičkog revaloriziranja“, rekao je Lovrenović i podsjetio na knjigu Noela Malkolma 'Istorija Bosne' u kojoj autor tipično britanski, vrlo hladno, koristeći istorijske činjenice, zaključuje da su četnički i partizanski pokret bili dva jednaka antifašistička pokreta, koji su se kasnije razdvojili kroz ratna zbivanja. „Političko-vojne sposobnosti jednog i nesposobnosti drugog, dovele su do toga da je jedan pobijedio, a drugi završio kako je završio“, rekao je sarajevski publicista.
Nije baš kao 1992.
Kao predstavnik nevladinog sektora o govoru mržnje u javnom prostoru BiH, svoje mišljenje iznio je Aleksandar Zolja, koordinator u banjalučkom Helsinškom parlamentu građana. „Pitanje koje ste postavili u naslovu: isto kao 1992? Ja se nadam da nije isto kao 92. Iako, u ova tri javna prostora, ili dva entiteta, imamo potpuno različitu terminologiju. Kad dođem u Sarajevo, čujem riječi kao što su 'agresija' ili 'genocid', kad dođete u Banjaluku nema genocida, imate građanski rat. To su potpuno drugačije kategorije. Riječ je o tri sistema i tri istine. Udžbenici su drugačiji. To su neupitne i jednostavne stvari koje je jako teško mijenjati“, rekao je Zolja i dodao da je nevladin sektor u BiH prilično razjedinjen, zbog čega se glas civilnog društva ne čuje dovoljno kad je riječ o govoru mržnje.
Deutsche Welle
"Ovaj Hrvat dugo smeta zbog probosanske orijentacije i želje da se s Bošnjacima uspostavi korektan odnos. I on je bio žrtva montiranih Derviševićevih krivičnih prijava, zbog kojih je šest mjeseci nevin odležao u zatvoru, ali se atak na njega ne zaustavlja. Očigledno, cilj je da se Hrvati poput Čovića što dalje otjeraju od Sarajeva i probosanske politike."