Nalazite se ovdje:  »   Home Politika Petnaestogodišnjak u redu za streljanje

Petnaestogodišnjak u redu za streljanje

Email Ispis PDF

Nakon što je Radovan Karadžić unakrsno ispitao Šefika Hurku koji je zajedno sa članovima porodice zlostavljan u selu Kosovo kraj Rogatice na klupu za svjedoke pozvan Armin Baždar koji je imao samo petnaest godina kada je u avgustu 1992. godine priključen grupi zatočenika određenih za strijeljanje

Radovan Karadžić je u unakrsnom ispitivanju Šefika Hurke iz rogatičkog sela Mađer pokušao osporiti da je bivši zapovjednik srpskih snaga u Rogatici Rajko Kušić lično prisustvovao mučenju svjedoka i članova njegove porodice 14. avgusta 1992. godine u garaži Miće Andrića u obližnjem selu Kosovo.

"Da li znate da su se mnogi lažno predstavljali kao Rajko Kušić", pitao je Karadžić svjedoka ukazujući na pisanu izjavu trećeg lica čiji identitet nije naveden. "Ne znam", odgovorio je svjedok Karadžiću i objasnio da on nema nikakve sumnje u to da je zlostavljanje njega i članova njegove porodice nadgledao lično Kušić, kao i da ih je on nakon toga odvezao u Rogaticu gdje su zatočeni najprije u srednjoškolski centar, a potom u logor Rasadnik.

Karadžić je, pored toga, ukazivao da je svjedok bio pripadnik Teritorijalne odbrane, te da je kod njega prilikom hapšenja pronađen pištolj sa oko 70 metaka. Svjedokova dozvola za posjedovanje naoružanja, isticao je Karadžić, nije važila "izvan kuće". "A šta da radim s pištoljem kad sam morao bježati iz kuće", odgovorio je svjedok koji priznaje da je od 20. jula 1992. bio u TO, ali kaže da je bio u radnom vodu.

Na klupu za svjedoke je zatim pozvan Armin Baždar iz Seljana kod Rogatice koji je imao samo petnaest godina kada je u avgustu 1992. godine zajedno sa još nekoliko maloljetnih dječaka priključen grupi vojno-sposobnih Muslimana iz logora "Rasadnik" koja je određena za strijeljanje. On se na suđenju Radovanu Karadžiću prisjetio momenta dok je sa rukama vezanim na leđima stajao u stroju s grupom logoraša iz "Rasadnika" koja se upravo vratila s prve linije fronta gdje su korišteni kao "živi štit".

"Laktom sam dodirnuo daidžu i pitao ga kuda nas vode, a on mi je tiho rekao da smo gotovi i da će nas pobiti", rekao je svjedok dodajući da je srpski zapovjednik Dragoje Paunović zvani Špiro naredio jednom od svojih vojnika da zatvorenike odvede do livade i naredio mu da puca na njih. Svjedok se sjeća da je u tom čuo kako je neko iz kolone povikao "nemojte čiko, šta smo vam mi krivi". Paunović je, međutim, repetirao pušku i počeo rafalno da puca po zatvorenicima.

Svjedok je u prvi mah ranjen u lijevu nadlakticu. Nedugo potom, prilikom pojedinačnog ubijanja zatvorenika koji su još davali znake života, pogođen je i u desnu ruku metkom kojim je dokrajčen njegov daidža, odnosno ujak. Spasio se tako što je u jednom trenutku ustao i pobjegao sa stratišta u obližnju šumu. Nakon osamnaest sati lutanja stigao je do položaja Armije BiH gdje mu je ukazana prva pomoć. Od 27 ljudi koji su srpske snage tog dana strijeljale, pored svjedoka, preživjela su samo još dvojica zatočenika.

Baždar je, između ostalog, ispričao da je, dok je ležao ranjen na stratištu čuo Paunovića kako putem radio-veze razgovara s Rajkom Kušićem. Kušića je, kaže, zanimalo "ko puca", a Paunovića "ko pita". U pisanoj izjavi koja je usvojena u dokaze svjedok je još naveo da su srpske snage zauzele njegovo mjesto Seljanje 3. juna 1992. godine. Nakon toga svi seljani su par mjeseci držani u kućnom pritvoru, zatim su prebačeni u školu "Veljko Vlahović" u Rogatici, a potom u logor "Rasadnik".

Karadžić je na početku unakrsnog ispitivanja ukazivao da su srpske snage odvele stanovnike Seljana u Rogaticu "radi njihove sigurnosti" jer su očekivali napad Armije BiH. Svjedok je potvrdio da im je dato takvo objašnjenje i dodao: "Bolje rečeno, slagali su nas".

Unakrsno ispitivanje Armina Baždara će biti nastavljeno sutra.

 

enovine.com

 

Add comment


Security code
Refresh

ED Beratung


Reklamni kutak

Reklame

Ličnost u fokusu

Zbog javnosti i zaštite digniteta ovog magazina, moramo otkriti nekoliko detalja iz pripreme priče o Razvojnoj banci Federacije. Karakteriziraju ih prijetnje i pritisci po već viđenom scenariju onih kojima istinita priča ne odgovara. Za njihove gadosti i ucjene imamo samo jedan odgovor: neće proći ili, ako hoćete u originalu: no pasarán.

***

Uvodni dio avazovštine osjetila je proteklih dana reporterka magazina Crta Nadina Malićbegović tokom pripreme priloga o Razvojnoj banci Federacije. Direktor Razvojne banke pokazao je izuzetnu nervozu. Upitan zašto će njemu pozajmica od 150.000 KM, počeo je vikati, govoreći novinarki kako zbog postavljenog pitanja mora snositi posljedice. I samo sat kasnije, reporterka dobiva Sms poruku od vlasnika Avaza Fahrudina Radončića, s kojim je prethodno bilo dogovoreno snimanje za dan poslije. U poruci Radončić navodi: "Poštovana gospođice, pozvao me gospodin Džaferović i tvrdi da ste ga ubjeđivali u to da sam priznao da sam mu dao mito. Za vašu informaciju, mafijaški bilten San je zbog laži o meni osuđen više od 20 puta, a sudskim presudama mi je isplaćeno više od 100 hiljada KM odštete (oni su objavljivali laži da sam organizovao ubistvo srbijanskog premijera Đinđića, novinara Pukanića i sl.). Zaista žalim što će već danas naši advokati podnijeti tužbu protiv vas lično jer širite užasne laži i to na javnom servisu u interesu mafije. Sa iskrenim prezrenjem…"

Uzalud je reporterka odgovorila da je informacija koju je dao Ramiz Džaferović netačna. Objasnila je da priče ne gradi na poluinformacijama i da uvijek kontaktira sve potrebne izvore.

Fahrudin Radončić na ovo odgovara: "Zaboravite moj privatni broj, izvinite što sam imao želju da budem odgovoran prema javnom servisu i emisiji koju uređuje ratnoprofiterska mafija i špijuni. Nema izjava o lažima, samo sud."

No, pravi pritisak i prijetnje iz Avaza tek počinju. Dan kasnije je uslijedio poziv iz podbiltena Express gdje izvjesni novinar Saletović pita reporterku da prokomentira navode da je do posla na BHT-u došla preko kreveta. Njen odgovor je bio da ne daje izjave za Express i da nema komentara na Exspressova smiješna pitanja.

Tako je završena pripremna epizoda za već viđene harange u nekim drugim slučajevima. Iz političkog magazina Crta BHT1 tim i takvim odgovaramo: Vama svojstven način i sistem rada ne praktikujemo. Znamo da ćete to teško shvatiti, ali postoje oni koji pošteno rade svoj posao i koji se ne boje kleveta i bolesnih konstrukcija. Pišite što hoćete, jer, kako sami kažete, postoji sud. Članovi redakcije političkog magazina Crta su previše uložili kako bi zadržali dostojanstvo profesije i stekli povjerenje gledalaca, da bi nas pokolebale izmišljotine i podmetanja, pa makar ona dolazila iz, kako se smjelo hvalite, svemoćnog medija. Na izbor tema i njihov sadržaj nećete utjecati pa makar navodili još veće laži od dobijanja posla preko kreveta. Ionako vam, samo u takvim pričama, ne nedostaje inspiracije. Oprostite jedino što ćemo umjesto pozdrava na kraju našeg odgovora citirati g. Fahrudina Radončića.. "sa iskrenim prezrenjem…"

Prilog u emisiji Crta, urednika Amarilda Gutića; BHRT, 2. 2. 2010.

Preneseno: bhdani

Prijava

Prijavite se, ili otvorite novi korisnički račun, ukoliko ga još nemate...

Da bi na primjer mogli preuzimati MP3 muziku, potrebno je da se registrujete tj. prijavite.

Anketa

Koliko često posjećujete ambasador.ch?
 

Računalna sigurnost