Korupcija kao sistem, naslov je komentara u Frankfurter Allgemeine Zeitungu u kojem se autor pita kada će prva zemlja Jugoistočne Europe početi slijediti primjer Tunisa ili Egipta.
Bilo da je riječ o tome kada će Rumunija i Bugarska pristupiti Šengenskoj zoni, o pristupnim pregovorima Hrvatske sa EU ili o demonstracijama u Tirani protiv vladajuće stranke na kojima su tri osobe poginule – redovno je riječ o korupciji i kako se boriti protiv nje.
U gotovo svakom razgovoru o stanju u postkomunističkim zemljama, posebice zemljama jugoistoka Europe, pominje se ova riječ. Ona je postala šifra za sve što stoji na putu modernizaciji privrede, funkcioniranju pravne države i približavanju EU.
Razlika između „starih“ i „novih“
Nije li pohlepa ljudska konstanta prisutna svugdje? Ne postoji li korupcija svugdje? Zar se u Kelnu, Solunu ili Palermu ne završavaju poslovi „podmazivanjem“? U konačnici, nije li strukturalno pridobijanje određenih slojeva birača također jedna vrsta blage korupcije?
Prigovori su opravdani, ali oni previđaju važnu razliku između starih i novih država Europske unije. U konsolidiranim pravnim državama, korupcija je individualna povreda jedne općeprihvaćene i poštovane norme. Tamo gdje vlada pravo, ona se može suzbiti strogom kontrolom političara, sudija, službenika i menadžera. I kada im se prostor za donošenje odluka smanji, baš kao i mogućnosti upravljanja javnim dobrima privatizacijom.
U postkomunističkim zemljama je drukčije. Tamo ne samo što ima više individualnih slučajeva korupcije, već tu imamo jedan drukčiji fenomen. U komunizmu nije bilo jednakosti pred pravom. Vladavina jedne partije je bila apsolutna, od vrha političke garniture do dna. Sa približavanjem centru moći, privilegije su bile veće. Tu nisu bile odlučujuće sposobnosti, novac ili lični prestiž, već položaj na ljestvici moći. Pripadnici Centralnog komiteta ili članovi Udruženja pisaca nisu morali da podmićuju ljekara da bi dobili tretman kakav im je potreban. Kafu, cigarete i konjak su za tako nešto morali da donose samo oni koji nisu imali uticaj.
Na Balkanu je sve ispolitizirano
Postkomunističke zemlje jugoistočne Evrope to nasljeđe komunizma posebno muči, jer promjena sistema, za razliku od zemalja srednje Evrope, tamo je počela kasnije i sprovedena je manje dosljedno. Nacionalkomunistički režimi regiona – posebno rumunski, albanski i jugoslovenski – propali su u orgiji nasilja u kojoj su se stare strukture moći preraspodijelile i zalijepile sebi nove etikete, bez promjene većih razmjera na nivou političkih elita.
Još uvijek je odlučujuća stvar status u hijerarhiji moći i odgovarajući uticaj. I dalje blizina političkim centrima moći odlučuje o karijerama na univerzitetima i u medijima, o dodjeli poslova u javnom sektoru ili o zaštiti od krivičnog gonjenja. Šta god se na Balkanu pokrene, to se odmah politizira. S druge strane, politički sukobi se reduciraju samo na sukobe oko vlasti i uticaja. Analitička rješenja su marginalizirana. Prednost ima kontrola nad javnim dobrima, formiranje pravnih okvira prema partikularnim interesima, lično bogaćenje. Mlada generacija, koja nije rasla u komunizmu, prilagođava se takvom sistemu.
Nerealno je od takve političke klase očekivati da mijenja sistem od koga profitira. Civilno društvo slabi, disidenti i intelektualci su napustili političku pozornicu. Jaz između partija i građana koji pate pod korupcijom, zloupotrebom moći i pravnom nesigurnošću, sve je veći. Od strpljenja građana zavisi koliko će trajati dok prva zemlja jugoistočne Evrope ne krene putem Tunisa“.
BBC odlazi, a....
BBC odlazi, Al Jazzera dolazi, naslov je komentara u švicarskom listu Neuer Zuercher Zeitung.
„Naravno da je riječ o slučajnosti, ali ipak značajnoj. Tek što je BBC saopćio da ukida svoje emisije na srpskom, albanskom i makedonskom, arapska televizija Al Jazzera najavila je da od 24. aprila počinje sa 24-satnim emitiranjem programa. I to iz Sarajeva i na bosanskom jeziku.
Zašto BBC odustaje je jasno. Od prije nekoliko godina na Zapadnom Balkanu ne događaju se više velike katastrofe. Pažnja anglosaksonskih medija usmjerena je u pravcu islamskog svijeta. BBC je prilikom nacističkog osvajanja prostora bivše Jugoslacije bio više od propagandnog sredstava Saveznika, on je uživao veliko povjerenje kod domaće publike. Tokom raspada Jugoslavije BBC je bio važna alternativa domaćim medijima koji su širili nacionalizam vodećih političara. Sada Britancima nedostaje novca.
Nasuprot tome Al Jazzera se izgrađuje. Televizija namjerava zaposliti 100 uposlenika i obezbijediti najmoderniju tehniku, kaže Edhem Fočo, bošnjački biznismen koji je doveo Al Jazzeru na Balkan. „Ni u kom slučaju nije riječ o islamskoj indoktrinaciji,“ kaže Fočo. Za direktora programa predviđen je ugledni hrvatski novinar Goran Milić. Riječ je o biznisu. Naime prostor bivše Jugoslavije sa 20-30 miliona stanovnika predstavlja unosno tržište.
Ali Foču ne zanima samo novac. „Bošnjaci bi trebali sagraditi most sa muslimanskim svijetom i oživjeti zaboravljene vrijednosti,“ kaže Fočo.
Time je lansirana diskusija o tome da li Al Jazzera želi pomoći razvoju političkog islama na Balkanu. Neki govore o tome da bi se angažman katarske televizije mogao promatrati i kao šansa za nastavak emitiranja Voice of Americe, Deutsche Wellea, kao i Radio Franc Internationala. Konkurencija može samo oživjeti posao“, piše NZZ.
DW
