Javier Solana, bivši generalni sekretar NATO i bivši šef diplomatije EU, na dvadesetak strana u knjizu "Odbrana politike“ prisjeća se događaja na Balkanu devedesetih godina prošlog vijeka i nalazi opravdanje za sve ključne odluke iz tog perioda.
U štivu u formi intervjua sa novinarom "El Paisa" Ljusimom Basatom na 267 strana, što je samo drugo ime memoara, Solana priča o zbivanjima na prostoru bivše Jugoslavije, od rata u Bosni do bombardovanja SRJ. Njegova "Balkanska sjećanja" počinju konstatacijom da je "Njemačka odigrala veoma značajnu ulogu u raspadu bivše Jugoslavije, vjerovatno zbog historijskih razloga", a zatim konstatuje da je ondašnji ministar inostranih poslova Njemačke Hans Ditrih Genšer ucjenjivao evropske saveznike da će njegova zemlja unilateralno priznati Hrvatsku ako EU to ne učini kolektivno.
Za ono što se dešavalo u BiH Solana kaže da je "bila ogromna frustracija" jer Evropa nije znala kako da reaguje. "Griješili smo u jednom neočekivanom ratu, niko nije bio spreman za takve strahote, ali smo radili ono što smo mogli."
Solana negira da je Dejtonski sporazum bio krah Evrope jer je arhitekta Dejtona bio Richard Holbrooke. Tvrdi da je Evropa imala "značajnu ulogu" kao i da je sporazum postignut pod okriljem UN, navodi Blic.
Na pitanje novinara Basata "da li je historija bila pravedna prema Srbima", Solana kaže:
"Moguće je da je Evropa imala bolji odnos sa Hrvatskom. Već u Austrougarskoj imperiji Hrvati su imali značajniju ulogu, bili su katolici i koristili su latinicu. Vjerujem da smo bili pravedni prema Srbima tokom čitavog Miloševićevog perioda. Oni su počeli rat i odgovorni su, kada govorimo o Bosni, za akcije kao u Srebrenici. Kasnije, Miloševićevo zatvaranje i neosjećajnost van svake racionalnosti, bilo je odgovorno za rat na Kosovu."
Solana kaže da se samo jednom sreo sa Ratkom Mladićem, ali da je ostale glavne aktere na Balkanu viđao mnogo puta.
"Svi su bili veoma tvrdi, veliki nacionalisti i vrlo sigurni u sebe. Bili su apsolutno ubijeđeni da su bili u pravu. Bosanski predsjednik Izetbegović je imao isto ponašanje, ali je on bio žrtva. Svi su bili "teški tipovi", Izetbegović takođe. I da ne govorim o Franji Tuđmanu, hrvatskom predsjedniku. Posljednji put kada sam ga sreo odveo me je na večeru u jednu od Titovih palata u Hrvatskoj. Veoma često smo se svađali i nikada ga više nisam vidio. Da nije umro, trebalo bi da ide na sud u Hagu."
Solana kaže da je imao mnogo susreta sa Miloševićem, neke do zore, sa otvorenim mapama na stolu sa tačnim rasporedom srpskih snaga. On tvrdi da "Milošević nije želio da učini ništa":
"Stalno je lagao dok su tenkovi napredovali. Bila je to strašna situacija koja se komplikovala njegovom krivicom. To je bila njegova druga velika greška. Posljednji pokušaj rješavanja problema Kosova bio je u Rambujeu gde su Srbiji ponuđeni razumni politički i vojni uslovi. Vjerujem da je tada moglo biti rješenja, ali oni (Srbi) nisu željeli."
Govoreći o Kosovu, Solana tvrdi da nije bilo nikakve želje da se Srbija bombarduje. Kaže da se do posljednjeg momenta vjerovalo da će politika prijetnji i pritisaka dati rezultat, ali "kada se dogodio pokolj u Račku, donijeta je odluka da se interveniše iz vazduha".
Na primjedbu da je "Kosovo bombardovano da bi se zaustavilo etničko čišćenje, a ne da bi mu se dala nezavisnost", uslijedio je ovakav odgovor:
"Cilj je bio zaustaviti etničko čišćenje. Ali kada je donijeta odluka o međunarodnom protektoratu u trajanju od pet godina, nije se moglo nazad. Teško je zaustaviti vrijeme, posebno kada postoji plan UN koji je uradio Marti Ahtisari. Sa današnje tačke gledišta, vjerovatno je da smo odmah morali da razgovaramo o nezavisnosti i da je riješimo, a ne odložimo."
O greškama tokom bombardovanja Solana kaže:
"Moglo je da se desi, i desilo se. Slučaj koji je izazvao najveću pažnju bio je sa kineskom ambasadom. U zoru su me probudili da bi mi rekli šta se desilo. Zvao sam odmah Bijelu kuću i ostale zemlje članice. U početku smo sumnjali da je vijest tačna, ali kada se potvrdila, pregledali smo podatke koje smo imali i konstatovali grešku u koordinatama."
Solana kategorički negira glasine da je kineska ambasada pogođena zato što se, navodno, u njoj krio Milošević.
24sata.info
