Nalazite se ovdje:  »   Home Politika "Obuvam gumene čizme i od Krajine pravim kanton broj 1!"

"Obuvam gumene čizme i od Krajine pravim kanton broj 1!"

Email Ispis PDF

Hamdija Lipovača je novi mandatar Vlade Unsko-sanskog kantona, potvrdila je skupštinska većina. To je bio razlog da sa bivšim gradonačelnikom Bihaća razgovaramo o budućim potezima vlasti, novim ljudima u njegovom timu, te poziciji Krajine u entitetu i državi.
 
Iako se govorilo kako ćete političku karijeru nastaviti u Sarajevu, ipak preuzimate Vladu Unsko-sanskog kantona. Šta je bio osnovni motiv da prihvatite tu funkciju?

Osnovni motiv je bilo obećanje narodu Krajine pred izbore da ću biti sljedeći premijer ukoliko mi daju povjerenje. Sa više od 35 hiljada glasova to sam povjerenje dobio i spoznao da ljudi mene žele ovdje, ne u Sarajevu. Nakon što sam Bihać učinio boljim mjestom za život, sada to moram uraditi od cijele Krajine.

Ako gledam samo iz moje lične perspektive i perspektive moje porodice, bolje bi bilo da sam došao u Sarajevo, gdje sam mogao imati platu između pet i osam hiljada maraka. Ali, obećao sam da ću obuti gumene čizme i obilaziti Krajinu. Držim do svoje riječi, takav sam političar i želim od Unsko-sanskog kantona napraviti istinski kanton broj jedan u državi.

Susret s Josipovićem

Svakako, važan nam je i odnos sa susjedima. Ja već sutra (četvrtak, op. F. B.) imam sastanak u Zagrebu sa predsjednikom Republike Hrvatske Ivom Josipovićem, i to će biti prilika da razmijenimo mišljenja o situaciji u BiH nakon izbora, te eventualnoj saradnji na brojnim planovima.

A što se tiče Sarajeva, ono će uvijek biti tu kao glavni grad BiH.

Problema u USK ima mnogo. Koji su prvi potezi koje ćete povući kao premijer?

Ja ću, kao mandatar, obaviti konsultacije sa svim političkim stranama, bili većina ili manjina, jer mi je želja da čujem predstavnike svih političkih stranaka šta misle. Također, razgovarat ću i sa ljudima izvan politike, intelektualcima i običnim ljudima. Naročito ću obratiti pažnju na razgovore sa sindikatima, pogotovo zdravstva i obrazovanja, koji su najveći budžetski korisnici u državi. Ekonomsko-socijalno vijeće također bit će na vrhu mojijh prioritetnih sastanaka, kao i sastanci sa privrednicima i osluškivati kakav je ambijent za poduzetnike, eventualne nove investitore.

Iskreno o budžetu

Naravno, prije svega, moram vidjeti kakvo je stanje budžeta. Ono što mogu reći jeste da ću uvijek govoriti iskreno kakvo je stanje u našem kantonu.

Da li se već može govoriti o imenima Vašeg tima u Vladi USK?

Još ne, ali možemo govoriti o resorima. Mojoj Socijaldemokratskoj partiji su pripali resori obrazovanja, zdravstva, prostornog uređenja i pravde uz, naravno, premijersku funkciju, Stranka demokratske akcije je dobila ministarstva privrede, poljoprivrede, financija i boračko ministarstvo, dok je Narodna stranka Radom za boljitak dobila ministra unutrašnjih poslova.

Ono što svakako garantujem je da će Vlada biti sačinjena od najboljih ljudi, najboljih kadrovskih rješenja. Za svaku poziciju imat ćemo najmanje dva kandidata, prednost ćemo davati stručnim, a ne podobnim.

Multietnički karakter krajiške vlasti

Također, barem što se tiče SDP-a, garantujem da će vlada imati multietnički karakter jer je to politička filozofija naše stranke.

Da li to znači da Demokratska narodna zajednica ostaje izvan vlasti u Krajini? Pitam Vas to jer je poznato da SDP računa na DNZ na višim nivoima vlasti, ali i zbog ratnog balasta? Znamo kako je nastala DNZ, ali je li vrijeme da se ratne traume odvoje od ratne politike u Krajini?

To ne samo da se može desiti, nego i mora. Ja sam već izjavio kako moja vlada neće gledati u prošlost.

Ja ću se potruditi da iznađem način da i DNZ učestvuje u vlasti u USK. Radi se o ljudima i političkoj opciji koja postoji u BiH. Mislim da je sada pravo vrijeme za civilizacijski preokret i pravo vrijeme da DNZ bude sastavni dio vlasti. U tu svrhu, nastavit ću uvjeravati koalicione partnere u SDA da DNZ treba biti dio vladajuće strukture u Unsko-sanskom kantonu.

Krajišnici u Sarajevu

Vi ostajete u Bihaću. Hoće li Krajina imati političare na najvišim pozicijama u Sarajevu?

Činjenica je da neću biti na državnom nivou, bilo da se radi o "zarađenom" mandatu u Parlamentarnoj skupštini BiH, bilo o nekoj izvršnoj funkciji.

Ono što mogu garantovati jeste da ćemo i mi iz SDP-a USK, i iz SDA USK tražiti da kadrovi iz Krajine budu zastupljeni na federalnom nivou vlasti, kako u ministarstvima, tako i u javnim ustanovama.
sarajevo-x.com / Razgovarao: Faruk Borić
 

Add comment


Security code
Refresh

ED Beratung


Reklamni kutak

Reklame

Ličnost u fokusu

Profesor prava i renomirani kompozitor Ivo Josipović došao je na čelo Republike Hrvatske nakon Franje Tuđmana i Stjepana Mesića, koji su tom zemljom vladali dvadeset godina - svaki po jedno desetljeće. Odnos službene Hrvatske prema Bosni i Hercegovini u ta dva "poluvremena" bitno se je razlikovao. U Tuđmanovom bio je to aktivan odnos izrazite zainteresiranosti i velikih apetita, koji su se mijenjali prisilno, u ovisnosti o međunarodnim političkim okolnostima i diktatima, te u ovisnosti o odnosu snaga na terenu u vrijeme rata. No, što se samoga Tuđmana tiče, on je do groba ostao vjeran svojoj "filozofiji" da je Bosna i Hercegovina "kolonijalna tvorevina preostala iz osmanlijskih osvajanja", te da je jedino "naravno rješenje" da bude razdijeljena između Srbije i Hrvatske, uz eventualni dodatak "muslimanske tampon-državice" oko Sarajeva i u gornjem toku Bosne. No, nije se dalo...

U Mesićevom razdoblju (jednako u prvoj fazi, s Račanovom vladom, kao i u drugoj, sa Sanaderovom) odnos je iz aktivnoga prešao u sasvim pasivni. Ta pasivnost i nezainteresiranost, i ta nesposobnost da se formulira nova, pozitivno aktivna politika prema Bosni i Hercegovini, imala je poslužiti kao prešutno odricanje od nekadašnje politike, ali koje ne bi previše koštalo... Bio je to i nekakav polutanski način da se izrazi postojanje svijesti o vlastitoj ulozi u političkom i ratnom razaranju Bosne i Hercegovine, kada već (ne samo za živa Tuđmana, nego ni s Mesićem i Račanom, sve do danas) službena Hrvatska nije smogla političke snage da se otvoreno i samokritički suoči s tom svojom ulogom. Znalo je izgledati, osobito iz traumatizirane bošnjačke perspektive, da Mesić oličava nekakvu novu hrvatsku politiku prema Bosni. Međutim, osim što je svojom neobaveznom deklamatorikom omilio Bošnjacima, omrznuo banjalučkim Srbima a zamjerio se Hrvatima (naročito hercegovačkim), Mesić za svojih deset godina nije učinio ništa efektivno na promjeni i poboljšanju tolikih neriješenih pitanja između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

To je, u najkraćim crtama, okvir u kojemu će se mjeriti koliku će i kakvu razliku Ivo Josipović uspjeti napraviti u odnosu prema svojim prethodnicima, kad je riječ o Bosni. Sve što se od njega čulo ranije, a i ovih dana za vrijeme posjete našoj zemlji, zvuči ohrabrujuće, jer je to napokon jedan državnik koji govori sasvim racionalno, potpuno izvan mitsko-nacionalnoga, etno-resantimanskoga i kolektivno-viktimizacijskoga diskursa. Na svoj način, o tomu svjedoči i njegova izjava uoči odlaska u Ahmiće i Križančevo selo: "Bosna i Hercegovina, nažalost, ima povijest teškog stradanja ljudi svih nacionalnosti i mislim da je međusobno uvažavanje žrtava i osuda zločina dobar temelj za bolje odnose. Isto ću tako reći i to da mi je žao da je politika Hrvatske bila, nažalost, jedan od faktora koji su doprinijeli stradanju ljudi na tom području."

Kada Josipović govori o međudržavnim odnosima, glavni akcent uvijek mu je na ravnopravnom partnerstvu i na svesrdnoj podršci putu Bosne i Hercegovine u Evropu i u euroatlantske integracije. I na širem regionalnom planu, toliko presudnom za budućnost Bosne i Hercegovine, Josipović manifestira, u izrazitoj opreci s Mesićem, politiku pružene ruke i racionalnoga sporazumijevanja. (Odnosi sa Srbijom, aktivno sudjelovanje u "turskim trilateralama": Srbija-Turska-Bosna i Hercegovina, Hrvatska-Turska-Bosna i Hercegovina, itd...) Taj put jest još uvijek pun nezacijeljenih trauma i neugodnih mogućnosti, ali je sasvim sigurno da mu nema alternative.

I kad je o Hrvatima u Bosni i Hercegovini riječ, Josipović je usvojio izbalansiran pristup, koji odlikuje potpuna odsutnost kako tuđmanovskoga velikodržavnog nacionalizma i paternalizma, tako i mesićevskoga političkog ignorantizma. Njegove poruke Hrvatima jesu, nesumnjivo, prijateljske ali i otrežnjujuće i opominjuće. Nažalost, to će po svemu sudeći prije doprijeti do svakoga, nego do - samih hrvatskih političara u Bosni i Hercegovini. Koliko su oni još uvijek politički nedozreli i gluhi za pouke bliske prošlosti, svjedoče izjave poput ovih: "Tuđman nije pravio razliku između Hrvata iz Hercegovine i Hrvata iz Bosne i posjećivao je BiH na cijeloj njezinoj teritoriji. To čini i predsjednik Josipović." (Predsjednica HSS-NHI, Ljiljana Lovrić.) "On se (Josipović, op. a.) uistinu ponaša kao predsjednik Hrvatske i predsjednik svih Hrvata." (Veso Vegar, portparol HDZ 1990.)

bhdani / I. Lovrenović

Prijava

Prijavite se, ili otvorite novi korisnički račun, ukoliko ga još nemate...

Da bi na primjer mogli preuzimati MP3 muziku, potrebno je da se registrujete tj. prijavite.

Anketa

Koliko često posjećujete ambasador.ch?
 

Računalna sigurnost