Nalazite se ovdje:  »   Home Politika Obilježavanje Dana RS-a ne smije biti Izetbegovićev alibi za vođenje politike kompromisa

Obilježavanje Dana RS-a ne smije biti Izetbegovićev alibi za vođenje politike kompromisa

Email Ispis PDF

Izjava Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva BiH, da Bošnjacima ne smeta obilježavanje dana Republike Srpske, s aspekta državotvornosti Bosne i Hercegovine ne smije i ne može biti njegov alibi za dobijanje komplimenata na račun kooperativnosti i stvaranja ambijenta za vođenje politike kompromisa, stav je Socijaldemokratske unije (SDU) BiH.
Rukovodstvo ove stranke podržava politiku razgovora i dijaloga između domaćih političara, ali negdje mora postojati granica ispod koje se ne može ići u devalviranju patriotskih osjećanja pripadnosti državi BiH, rečeno je u saopćenju Pres-službe SDU BiH.

"Izetbegović je prećutno dajući podršku obilježavanju 9. januara 1992. godine kao dana RS-a, previdio činjenicu, da je taj datum u tom trenutku predstavljao državni udar na Ustav SR BiH i nagovještaj stradanja, progona i genocida, u prvom redu bošnjačkog naroda, koji je kasnije usljedio", podsjeća se u saopćenju.

Potvrda ovome je, navodi se dalje u saopćenju, činjenica da je većina vojnog i političkog rukovodstva tadašnjeg SDS-a osuđeno ili im se još sudi za ratne zločine pred Haškim tribunalom.

Iz SDUBiH su predložili da ukoliko se u BiH želi graditi zdravi kompromis i prihvatljiv politički ambijent, Izetbegović bi trebao sugerirati predsjedavajućem Predsjedništva BiH Nebojši Radmanoviću da je konačno došlo vrijeme da se RS distancira od pogubne politike Radovana Karadžića, a ne da aktuleno rukovodstvo RS-a i SNSD-a slaveći 9. januar 1992. godine i dalje nastavlja kontinuitet ostvarivanja ratnih ciljeva paljanskog rukovodstva SDS-a.
fena
 

Add comment


Security code
Refresh

ED Beratung


Reklamni kutak

Reklame

Ličnost u fokusu

altNa zagrebačkom Cvijetnom trgu te noći, zore tačnije, jer bilo je malo iza tri, susreli su se osnivač šibenskog jazz festivala i selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Bio je to njihov prvi i, vjerovatno, posljednji susret, a desio se, eto, baš u čudno vrijeme. Za jednog nakon koncerta Massive Attacka - za drugog poslije... To se ne zna i ne treba se znati.

Elegantniji od lutaka iz izloga skupih trgovina hrvatske metropole, vremešni je Travničanin žmirnuo, raširio ruke za zagrljaj i krenuo prema čovjeku kojeg ne poznaje. Na drugom ili trećem koraku je, sigurno, shvatio da griješi. Umjesto da se zbuni, spusti ruke i prošuška nešto tek reda radi, Ćiro je nepoznatoga zagrlio, poljubio u oba obraza, nazvao "Sine" i upitao za zdravlje. Bila je to demonstracija onoga što Miroslav Blažević naziva adaptibilnom inteligencijom. Nije zgodno, a nema onoga ko to ne može potvrditi, sresti nekoga ko izgleda tako poznato, pa otkriti kada je već kasno, kako je riječ o nekom drugom. Gluplje je, tek, sresti nikoga ko o vama zna sve, dok vi blage veze nemate ni ko je, ni šta tačno hoće. Potonjih se Ćiro nagledao i naslušao, narukovao se i fotografirao s njima. U poziciji prvih se, eto, našao u gluho doba... I odigrao ulogu prijatno iznenađenog i srdačnog tako da se povratnik s koncerta skoro upitao otkad se ono zna s trenerom svih trenera.

Sa svoje sedamdeset tri, četiri, pet, šest godina, selektor Zmajeva je u top formi za neugodne situacije. Od banalnih poput one s Cvijetnoga, do kompliciranih poput one s našim nacionalnim timom. Ne treba zaboraviti, nego valja naglasiti da je Ćiro zatekao tim u rasulu i Savez izvježban u prevarama svih vrsta, od naplaćivanja reprezentativnih gostovanja u kešu, do isplaćivanja nogometaških dnevnica - sebi. Od gubitnika je napravio najprijatnije iznenađenje kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Africi, dok ga bossovi nogometnog ganga ponizno oslovljavaju sa - Šefe.

Pred trenerom s "licem Delona i dušom demona" su dvije velike, teške utakmice. I niko ne može garantirati bosanski prolaz. No, Ćiro je, ipak, već organizirao da ga u nekadašnjoj zemlji apartheida čeka Ferrari. Kako ne bi ganjao taksi ako se bude moralo skoknuti po Rolex za razbijanje radi "galvaniziranja ekipe koncentriranog talenta".

Do tada, navijači pjevaju novoskovanu odu najvećem sinu svih naroda i narodnosti... Godine su prošle pune bruka
Gubili smo gdje god da odemo
A sad druge od nas hvata muka
Ćiro, beže, tobom se kunemo

Godine su prošle pune mraka
A onda se svjetlost ukazala
Bosno moja da vidiš meraka
Ide Ćiro preko Portugala

Nek' smo i mi jednom favoriti
Da se na mundijal probijemo
Nećeš nam se Afriko sakriti
Hej, Mandela, mi se primičemo.

E. Imamović / bhdani

Prijava

Prijavite se, ili otvorite novi korisnički račun, ukoliko ga još nemate...

Da bi na primjer mogli preuzimati MP3 muziku, potrebno je da se registrujete tj. prijavite.

Anketa

Koliko često posjećujete ambasador.ch?
 

Računalna sigurnost