Prvi je reagirao francuski predstavnik u Kontakt-grupi, i to podržavši Krajišnikov prijedlog. Kad je čuo šta govori njegov kolega, od stola je žustro ustao Richard Holbrooke, prišao Francuzu, uhvatio ga za revere odijela, odigao sa stolice i dreknuo u lice: "O čemu ti pričaš?!" Rasprava o telefonskom kodu je time završena i od tada se iz inozemstva ni s Palama ni s Grudama ne može uspostaviti telefonska veza ako se prvo ne okrene 387.
Prateći sve što danima nakon kapitulacije pred Miloradom Dodikom u Prudu o katastrofalnom sporazumu govori Sulejman Tihić, stalno mi se po glavi mota opisana scena iz Zemaljskog muzeja. Razmišljam: ima li ikoga, ako to već ne mogu biti ja, ko će Tihića uhvatiti za revere, dobro ga prodrmati i u lice mu viknuti:"Šta ti je, o čemu pričaš, budalo?"
Naime, Tihićev pristanak na Dodikov ultimatum da se državna imovina Bosne i Hercegovine dijeli na tri dijela, pri čemu bi entiteti podijelili lavovski dio, a ostatak bi pripao državi, u motivu i suštini se nimalo ne razlikuje od Krajišnikovog zahtjeva za tri telefonska koda za jednu državu. Pristankom na odricanje od državne imovine i potkopavanjem temelja vlastite države, Tihić je ostvario jedini cilj koji ga je zanimao: međunarodnoj zajednici pokazati da je, eto, s laktaškim Voždom moguće postići sporazum, samo kad bi umjesto Harisa Silajdžića legitimni predstavnik Bošnjaka bio - on. Iako za pripremanje vlastite prudske sramote nikoga u stranci nije obavještavao (upućeni tvrde da ni njegov najbliži suradnik Mirsad Kebo o sastanku i sporazumu nije imao pojma dok nije čuo vijest u medijima da je potpisan), nije da se Tihić ni s kim nije konsultirao: dan prije sastanka nenajavljeno je posjetio srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, pa je valjda zato u sporazum unijeto rješenje o "ustavnom zakonu" koje postoji u Ustavu Srbije, ali ne i u Ustavu BiH. I nije da Tihić nema snažnu međunarodnu podršku za kapitulaciju pred Dodikom: diplomatski krugovi u Sarajevu govore da je tek zahvaljujući američkoj intervenciji osujećen žestoki pritisak Rusije i Francuske - tradicionalnih "prijatelja" države Bosne i Hercegovine - da se u posljednjoj rezoluciji Savjeta sigurnosti Ujedinjenih nacija (S/RES/1845, The Situation in Bosnia and Herzegovina, od 20. 11. 2008. godine) unese i eksplicitna podrška Savjeta sigurnosti Sporazumu iz Pruda. A nije da Tihić već nije nagrađen od tradicionalnog "prijatelja" Bosne i Hercegovine - svi ovdašnji učesnici posljednjeg zasjedanja Vijeća za provedbu Mirovnog sporazuma u Bruxellesu su se, nakon završetka sjednice, vratili kući, samo je Sulejman Tihić proveo tri dana u Parizu, na poziv francuske vlade.
Očito, i Francuzi znaju ono što zna direktor Uprave za indirektno oporezivanje Kemal Čaušević - kako kupiti Tihićevu podršku. I Čaušević se, kao i Francuska, na sve načine bori za svoje interese - Čauševićev je da ponovo bude izabran na istu funkciju. I kako je on osigurao Tihićevu podršku? Da ga časti putovanjem u Pariz - bio je; zato mu je na raspolaganje stavio patrolni čamac Državne granične službe, kojim Tihić plovi Savom (a ne Senom) kad posjećuje zavičaj, a uz to mu je i sin primljen na posao u odjeljenje Uprave za indirektno oporezivanje u Šamcu. (Je li se pravilno kaže Šamcu ili Bosanskom Šamcu? Zahvaljujući Tihićevom prudskom partneru, znamo kako se kaže Brod i Kostajnica, ne znam šta je s Bosanskim Šamcem, da li je preživio Tihićevo partnerstvo s Dodikom?)
A sada, da se uozbiljimo: da se upotreba termina poput patriot nije toliko ofucala, Sulejman Tihić bi apsolutno zaslužio da iza njegovog imena stoji ta apozicija. Ovako: veleizdajnik!
bhdani / S. Pećanin
Dosta su ih hvalili, sad su krenuli napadi: Deutsche Welle uporedio je Josipovićevu i Tadićevu regionalnu ofenzivu sa dogovorom Cvetković - Maček, pa čak i Milošević - Tuđman.
