Nalazite se ovdje:  »   Home Nogomet "Vjerovatno nisam potreban bh. reprezentaciji, jer me niko ne zove"

"Vjerovatno nisam potreban bh. reprezentaciji, jer me niko ne zove"

Email Ispis PDF

Odbrambeni igrač londonskog Arsenala, Sead Hajrović, postao je standardan u drugom timu "topnika". To je veliki uspjeh ako uzmemo u obzir da mu je tek sedamnaest godina.

Relevantni nogometni stručnjaci opisuju ga kao nogometaša koji je izuzetno pouzdan u odbrambenim zadacima. Impresionira hrabrošću u odlučujućim trenucima. U narednom periodu trebao bi zaigrati za prvi tim. To neće nikoga iznenaditi. Ipak, ono što nas zabrinjava jeste činjenica da Seada koji igra za U-17 reprezentaciju Švicarske (sa kojom je postao i prvak svijeta) nikada niko nije kontaktirao iz NSBiH, iako napominje da mu je naša zemlja najdraža.

Rekli bismo da je on samo jedan u nizu talenata kojem se ponavlja ista priča.

"Od našeg prošlog razgovora stvari se nisu promijenile. Ja imam bh. papire i mogao bih nastupati za državni tim. No, nikada me niko nije kontaktirao. Vjerovatno pojedinici misle da nisam potreban reprezentaciji. Ja sam se stavio na raspolaganje", kaže Hajrović za Sarajevo-x.com

Podvlači da je izborio mjesto u udarnoj postavi.

"U posljednje vrijeme počinjem u prvih jedanaest 'B' selekcije. To me veseli i daje mnogo motiva da još više radim na treninzima. Sa dosta optimizma gledam na budućnost".

Kaže da u skorije vrijeme očekuje debi u Wengerovom timu.

"Često me pitaju kada bih mogao zaigrati sa Fabregasom, Nasrijem, Songom, Walcottom i društvom. Mislim da će se to desiti veoma brzo, iako se ne opterećujem previše. Ono što mogu reći jeste da su treneri zadovoljni mojim zalaganjem. Vrlo često treniram sa prvim timom. Svi su korektni i dosta mi pomažu".

Prokomentarisao je aktuelno stanje u Arsenalu.

"Iako smo trenutno u vrhu, teško je očekivati borbu za titulu. Nedostaje nam realizacija, a tek se na travnjak vratio Van Persi. Itekako bi dobro došao neki klasični gol-igrač. Možda nešto više napravimo u kupu".

Igrač koji svojim izgledom pomalo podsjeća na Andreja Aršavina za kraj napominje da se na početku najviše družio sa Eduardom da Silvom.

"Bilo mi je mnogo lakše kada je Dudu bio tu.  Sada mi je Eboue jedan od najboljih prijatelja", zaključio je razgovor za naš portal Hajrović.

 

sarajevo-x.com

 

Add comment


Security code
Refresh

ED Beratung


Reklamni kutak

Reklame

Ličnost u fokusu

Scena koju mi je opisalo više očevidaca dogodila se 1996. godine u zgradi Zemaljskog muzeja u Sarajevu, u kojoj se tada sastajalo prvo poratno Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Tokom jednog od sastanaka članova Predsjedništva s diplomatima iz zemalja Kontakt-grupe, Momčilo Krajišnik je iznio zahtjev da Bosna i Hercegovina mora imati tri međunarodna pozivna telefonska koda, a ne jedan, kao sve druge države na svijetu.

Prvi je reagirao francuski predstavnik u Kontakt-grupi, i to podržavši Krajišnikov prijedlog. Kad je čuo šta govori njegov kolega, od stola je žustro ustao Richard Holbrooke, prišao Francuzu, uhvatio ga za revere odijela, odigao sa stolice i dreknuo u lice: "O čemu ti pričaš?!" Rasprava o telefonskom kodu je time završena i od tada se iz inozemstva ni s Palama ni s Grudama ne može uspostaviti telefonska veza ako se prvo ne okrene 387.

Prateći sve što danima nakon kapitulacije pred Miloradom Dodikom u Prudu o katastrofalnom sporazumu govori Sulejman Tihić, stalno mi se po glavi mota opisana scena iz Zemaljskog muzeja. Razmišljam: ima li ikoga, ako to već ne mogu biti ja, ko će Tihića uhvatiti za revere, dobro ga prodrmati i u lice mu viknuti:"Šta ti je, o čemu pričaš, budalo?"

Naime, Tihićev pristanak na Dodikov ultimatum da se državna imovina Bosne i Hercegovine dijeli na tri dijela, pri čemu bi entiteti podijelili lavovski dio, a ostatak bi pripao državi, u motivu i suštini se nimalo ne razlikuje od Krajišnikovog zahtjeva za tri telefonska koda za jednu državu. Pristankom na odricanje od državne imovine i potkopavanjem temelja vlastite države, Tihić je ostvario jedini cilj koji ga je zanimao: međunarodnoj zajednici pokazati da je, eto, s laktaškim Voždom moguće postići sporazum, samo kad bi umjesto Harisa Silajdžića legitimni predstavnik Bošnjaka bio - on. Iako za pripremanje vlastite prudske sramote nikoga u stranci nije obavještavao (upućeni tvrde da ni njegov najbliži suradnik Mirsad Kebo o sastanku i sporazumu nije imao pojma dok nije čuo vijest u medijima da je potpisan), nije da se Tihić ni s kim nije konsultirao: dan prije sastanka nenajavljeno je posjetio srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, pa je valjda zato u sporazum unijeto rješenje o "ustavnom zakonu" koje postoji u Ustavu Srbije, ali ne i u Ustavu BiH. I nije da Tihić nema snažnu međunarodnu podršku za kapitulaciju pred Dodikom: diplomatski krugovi u Sarajevu govore da je tek zahvaljujući američkoj intervenciji osujećen žestoki pritisak Rusije i Francuske - tradicionalnih "prijatelja" države Bosne i Hercegovine - da se u posljednjoj rezoluciji Savjeta sigurnosti Ujedinjenih nacija (S/RES/1845, The Situation in Bosnia and Herzegovina, od 20. 11. 2008. godine) unese i eksplicitna podrška Savjeta sigurnosti Sporazumu iz Pruda. A nije da Tihić već nije nagrađen od tradicionalnog "prijatelja" Bosne i Hercegovine - svi ovdašnji učesnici posljednjeg zasjedanja Vijeća za provedbu Mirovnog sporazuma u Bruxellesu su se, nakon završetka sjednice, vratili kući, samo je Sulejman Tihić proveo tri dana u Parizu, na poziv francuske vlade.

Očito, i Francuzi znaju ono što zna direktor Uprave za indirektno oporezivanje Kemal Čaušević - kako kupiti Tihićevu podršku. I Čaušević se, kao i Francuska, na sve načine bori za svoje interese - Čauševićev je da ponovo bude izabran na istu funkciju. I kako je on osigurao Tihićevu podršku? Da ga časti putovanjem u Pariz - bio je; zato mu je na raspolaganje stavio patrolni čamac Državne granične službe, kojim Tihić plovi Savom (a ne Senom) kad posjećuje zavičaj, a uz to mu je i sin primljen na posao u odjeljenje Uprave za indirektno oporezivanje u Šamcu. (Je li se pravilno kaže Šamcu ili Bosanskom Šamcu? Zahvaljujući Tihićevom prudskom partneru, znamo kako se kaže Brod i Kostajnica, ne znam šta je s Bosanskim Šamcem, da li je preživio Tihićevo partnerstvo s Dodikom?)

A sada, da se uozbiljimo: da se upotreba termina poput patriot nije toliko ofucala, Sulejman Tihić bi apsolutno zaslužio da iza njegovog imena stoji ta apozicija. Ovako: veleizdajnik!

bhdani / S. Pećanin

Prijava

Prijavite se, ili otvorite novi korisnički račun, ukoliko ga još nemate...

Da bi na primjer mogli preuzimati MP3 muziku, potrebno je da se registrujete tj. prijavite.

Anketa

Koliko često posjećujete ambasador.ch?
 

Računalna sigurnost