Nalazite se ovdje:  »   Home Nauka Inostranih stipendija ima, bh. studenti ih ne žele

Inostranih stipendija ima, bh. studenti ih ne žele

Email Ispis PDF

Univerzitet u Sarajevu u saradnji sa belgijskom Fondacijom kralja Baudouina po prvi put organizuje Sajam stipendija na kojem će svi studenti imati priliku upoznati se sa institucijama koje dodjeljuju stipendije, te naravno aplicirati za stipendiju ili za druge vrste finansijske podrške za studiranje u Bosni i Hercegovini, ali i u inostranstvu.
Organizatori se nadaju dobroj posjećenosti sajma, međutim, pesimizam ipak postoji s obzirom da i pored brojnih organizacija koje studentima u BiH omogućavaju da studiraju u inostranstvu, odaziv bh. studenata je i dalje mali.

Ured za međunarodnu saradnju Univerziteta u Sarajevu administrira programe stipendiranja koji bh. studentima nude finansijsku pomoć u iznosu od 1.000 eura mjesečno za studij u Evropskoj uniji. Kriteriji su zaista niski, ali u svakom roku ima nedovoljan broj prijava iz BiH.

"Prošle godine je Fondacija kralja Baudouina radila anketu o tome da li su bh. studenti zainteresovani za studiranje u inostranstvu. Rezultati su bili poražavajući jer samo dva posto studenata je istaklo, ne da bi otišlo u inostranstvo, već bi razmislili o mogućem odlasku na studije izvan BiH", kazala je Emina Borčak, stručni saradnik za međunarodnu saradnju Rektorata Univerziteta u Sarajevu.

Belgijska Fondacija kralja Baudouina omogućava studentima iz BiH i zemalja regije da studiraju u zemljama EU, a podnošenje aplikacije je zaista jednostavno.

Naime, potrebno je samo motivacijsko pismo, te dvije preporuke profesora, no zainteresiranost studenata je i dalje mala.

"Iako su kriteriji zaista niski, čak nije potreban ni dokaz o znanju engleskog jezika već studenti idu na vlastitu odgovornost, veoma mali broj studenata se prijavi. Problem je, pretpostavljamo, to što roditelji ne vjeruju u sigurnost odlazaka na studije u inostranstvo. Međutim, putem ove fondacije na studije odlaze studenti iz svih zemalja regije. Na Univerzitetu pri kojem studiraju imaju koordinatora kojem se mogu obratiti za sve što im je potrebno. Smještaj je obezbijeđen, kao i svi nephodni uslovi, a uz to naravno student dobija i mjesečnu stipendiju. Ipak, zainteresovanost je mala", dodala je Borčakova.

Za stipendije, jednokratnu finansijsku podršku, kredite ili, pak, zajmove mogu se prijaviti svi studenti, dodiplomci, postdiplomci, studenti koji studiraju po starom sistemu ili pak Bolonjskom, ali i akademsko osoblje.

Naime, kako saznajemo, iz BiH se najviše i prijavljuju profesori.

Studiranje u inostranstvu je izvrsna prilika za upoznavanje drugog sistema školovanja, druge kulture, prilika za druženje i sklapanje novih poznanstava, te stjecanje brojnih iskustava.

Sve što je potrebno jeste da studenti 19. februara 2010. godine u periodu od 10.00 do 18. 00 sati odu na Mašinski fakultet u Sarajevu, te apliciraju za stipendije, jednokratnu finansijsku podršku, kredit ili zajam.
Piše: T. Sekulić / sarajevo-x.com
 

Add comment


Security code
Refresh

Turnir - FC Sarajevo 92

Turnier_2011
SPONZORI_SARAJEVO_NEW_2

 

ED Beratung


Reklamni kutak

Reklame

Ličnost u fokusu

Scena koju mi je opisalo više očevidaca dogodila se 1996. godine u zgradi Zemaljskog muzeja u Sarajevu, u kojoj se tada sastajalo prvo poratno Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Tokom jednog od sastanaka članova Predsjedništva s diplomatima iz zemalja Kontakt-grupe, Momčilo Krajišnik je iznio zahtjev da Bosna i Hercegovina mora imati tri međunarodna pozivna telefonska koda, a ne jedan, kao sve druge države na svijetu.

Prvi je reagirao francuski predstavnik u Kontakt-grupi, i to podržavši Krajišnikov prijedlog. Kad je čuo šta govori njegov kolega, od stola je žustro ustao Richard Holbrooke, prišao Francuzu, uhvatio ga za revere odijela, odigao sa stolice i dreknuo u lice: "O čemu ti pričaš?!" Rasprava o telefonskom kodu je time završena i od tada se iz inozemstva ni s Palama ni s Grudama ne može uspostaviti telefonska veza ako se prvo ne okrene 387.

Prateći sve što danima nakon kapitulacije pred Miloradom Dodikom u Prudu o katastrofalnom sporazumu govori Sulejman Tihić, stalno mi se po glavi mota opisana scena iz Zemaljskog muzeja. Razmišljam: ima li ikoga, ako to već ne mogu biti ja, ko će Tihića uhvatiti za revere, dobro ga prodrmati i u lice mu viknuti:"Šta ti je, o čemu pričaš, budalo?"

Naime, Tihićev pristanak na Dodikov ultimatum da se državna imovina Bosne i Hercegovine dijeli na tri dijela, pri čemu bi entiteti podijelili lavovski dio, a ostatak bi pripao državi, u motivu i suštini se nimalo ne razlikuje od Krajišnikovog zahtjeva za tri telefonska koda za jednu državu. Pristankom na odricanje od državne imovine i potkopavanjem temelja vlastite države, Tihić je ostvario jedini cilj koji ga je zanimao: međunarodnoj zajednici pokazati da je, eto, s laktaškim Voždom moguće postići sporazum, samo kad bi umjesto Harisa Silajdžića legitimni predstavnik Bošnjaka bio - on. Iako za pripremanje vlastite prudske sramote nikoga u stranci nije obavještavao (upućeni tvrde da ni njegov najbliži suradnik Mirsad Kebo o sastanku i sporazumu nije imao pojma dok nije čuo vijest u medijima da je potpisan), nije da se Tihić ni s kim nije konsultirao: dan prije sastanka nenajavljeno je posjetio srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, pa je valjda zato u sporazum unijeto rješenje o "ustavnom zakonu" koje postoji u Ustavu Srbije, ali ne i u Ustavu BiH. I nije da Tihić nema snažnu međunarodnu podršku za kapitulaciju pred Dodikom: diplomatski krugovi u Sarajevu govore da je tek zahvaljujući američkoj intervenciji osujećen žestoki pritisak Rusije i Francuske - tradicionalnih "prijatelja" države Bosne i Hercegovine - da se u posljednjoj rezoluciji Savjeta sigurnosti Ujedinjenih nacija (S/RES/1845, The Situation in Bosnia and Herzegovina, od 20. 11. 2008. godine) unese i eksplicitna podrška Savjeta sigurnosti Sporazumu iz Pruda. A nije da Tihić već nije nagrađen od tradicionalnog "prijatelja" Bosne i Hercegovine - svi ovdašnji učesnici posljednjeg zasjedanja Vijeća za provedbu Mirovnog sporazuma u Bruxellesu su se, nakon završetka sjednice, vratili kući, samo je Sulejman Tihić proveo tri dana u Parizu, na poziv francuske vlade.

Očito, i Francuzi znaju ono što zna direktor Uprave za indirektno oporezivanje Kemal Čaušević - kako kupiti Tihićevu podršku. I Čaušević se, kao i Francuska, na sve načine bori za svoje interese - Čauševićev je da ponovo bude izabran na istu funkciju. I kako je on osigurao Tihićevu podršku? Da ga časti putovanjem u Pariz - bio je; zato mu je na raspolaganje stavio patrolni čamac Državne granične službe, kojim Tihić plovi Savom (a ne Senom) kad posjećuje zavičaj, a uz to mu je i sin primljen na posao u odjeljenje Uprave za indirektno oporezivanje u Šamcu. (Je li se pravilno kaže Šamcu ili Bosanskom Šamcu? Zahvaljujući Tihićevom prudskom partneru, znamo kako se kaže Brod i Kostajnica, ne znam šta je s Bosanskim Šamcem, da li je preživio Tihićevo partnerstvo s Dodikom?)

A sada, da se uozbiljimo: da se upotreba termina poput patriot nije toliko ofucala, Sulejman Tihić bi apsolutno zaslužio da iza njegovog imena stoji ta apozicija. Ovako: veleizdajnik!

bhdani / S. Pećanin

Prijava

Prijavite se, ili otvorite novi korisnički račun, ukoliko ga još nemate...

Da bi na primjer mogli preuzimati MP3 muziku, potrebno je da se registrujete tj. prijavite.

Anketa

Koliko često posjećujete ambasador.ch?
 

Računalna sigurnost