U utorak je više sarajevskih redakcija primilo saopćenje za javnost Fahrudina Radončića sljedeće sadržine: "Povodom današnjeg svjedočenja u Kantonalnom sudu u Sarajevu gdje je svjedok optužbe Muniba Tutundžić izjavila da joj se kriminalac i osumnjičeni za ubistvo Ramiza Delalića Ćele, Ljirim Bitići, navodno hvalio kako je upoznao više ljudi u Sarajevu, pa čak i 'direktora hotela Radončića', mogu samo reći da se radi o osobi koju nikada u životu nisam upoznao niti imao bilo kakve direktne ili indirektne kontakte. Također, molim tužioca Olega Čavku da ne participira u očito vrlo providnom i politički motiviranom pokušaju mog kriminaliziranja upravo od lobija o čijem djelovanju su puni dosijei Tužilaštva KS."
bhdani /S. Pećanin
Fahrudin Radoncic
Zanimljivo pismo, stil i pravopisne greške ne ostavljaju prostora za sumnju u autentičnost. Upada u oči da u njemu Radončić ne navodi da se radi o suđenju zločinačkoj grupi njegovog prijatelja Muhameda Alija Gašija, koji je, kako svjedoče i transkripti telefonskih razgovora, i povremeni urednik rubrike Crna hronika u Dnevnom avazu. Osim toga, interesantno je da Radončić, iako obogaćuje novinarsku praksu čestim intervjuima koje pravi sam sa sobom i objavljuje u svojim novinama, ovog puta svoje saopćenje upućeno drugim medijima nije objavio u svom Dnevnom avazu. Nekoliko je razloga za to. Prije svega, u izvještaju sa suđenja Gašijevoj grupi, koji je Dnevni avaz objavio u srijedu, nema ni riječi o tome da je svjedokinja koja se spominje u tekstu spomenula i Radončića govoreći o Bitićiju. S druge strane, Radončić je, u skladu s praksom koju prakticira Rijaset Islamske zajednice - da reagiranje šalje medijima i prije objavljivanja ili emitiranja sadržaja povodom kojeg reagira! - postigao efekt: u Dnevniku Federalne televizije urednice Duške Jurišić, i pored iscrpnog izvještaja sa suđenja, nijednom riječju nije spomenut citirani navod o Radončiću.
Čak i kad bi se vlasniku Avaza moglo vjerovati da nikada u životu nije imao direktne kontakte s Bitićijem, lako je dokazati da ne govori istinu kada tvrdi da nije imao ni indirektnih kontakata. Naime, Radončićev blizak poslovni partner je Naser Keljmendi, s kojim "dijeli" Nasera Orića i u čijem se, Keljmendijevom, blindiranom automobilu vozi. Prema informacijama nadležnih organa, Bitići je jedan od mnogih "regruta" Nasera Keljmendija i Muhameda Ali Gašija, koji po pozivu dolaze s Kosova, profesionalno obave zadatak i vrate se, zahvaljujući čemu je nedostupan i bh. organima pravosuđa.
Razgranata mreža poslovnih suradnika - od Miroslava Miškovića, preko Damira Fazlića i Vojina Lazarevića, do Milorada Dodika - Radončića sve dublje uvlači u ozbiljne probleme, a već je postala i predmet interesa većine evropskih policija. Naime, bosanskohercegovačkom ogranku Interpola već je stigao zahtjev za dostavu podataka o Naseru Keljmendiju, u čemu već duže vremena surađuju policije 28 evropskih zemalja. Zanimljivo je da je jedina evropska policija, koja zasad ne odgovara na zahtjev Interpola - crnogorska. To ne čudi s obzirom na izuzetno prisne odnose koje Keljmendi ima s crnogorskim čelnicima premijera Đukanovića, koji je nedavno bio i Radončićev gost.
Osnovna razlika između visočkih i piramide moćne mafije koja se otkriva u Sarajevu jeste što ova druga svakim danom postaje sve vidljivija. Ne znam koliko stranica imaju Osmanagićeve piramide, ali pronicljiviji posmatrači već sada na ovim drugim jasno mogu prepoznati dobro uklopljene različite stranice: sarajevsku, beogradsku, laktašku, crnogorsku, kosovsku... One su dosad već mogle biti vidljive i golim okom svakom zainteresiranom, da nije magle koju nadolazećom ekonomskom i političkom katastrofom Federacije, po nalogu mafije, prave SDA-ovske budaletine Sulejman Tihić i Mirsad Kebo. No, hoće, moraće i u ovom gradu sunce jednom zasjati...
ED Beratung
Reklamni kutak
Snaga visokih predstavnika koji su svoje mandate uredno trošili opadala je s dolaskom svakog narednog namjesnika - političari željni održavanja postojećeg stanja, kao i građani (barem deklarativno) željni drastičnih promjena, s podjednakom su pažnjom pratili besmislene izlete Christiana Schwarz-Schillinga u ljutu Krajinu, kao i njegovo spavanje za stolom u vrijeme sastanaka, prema kojem je Ashdownovo promoviranje turističkih destinacija i žabljih bataka izgledalo kao ozbiljan protektorski, odnosno državnički posao; s istim zanimanjem su i jedni i drugi pratili kako je u Trebinju iz Dodikove flaše rakiju potezao Miroslav Lajčak, prema kojem se Schwarz-Schillingovo spavanje činilo kao gaf simpatičnog, ali dobroćudnog djedice iz susjedstva.