Da građani Bosne i Hercegovine već skoro dvije decenije uzaludno čekaju "ponedjeljak od kojeg će početi da funkcionira pravna država", odavno je poznato. Kad bi majstori na vlasti nekadašnje obećanje tadašnjeg visokog funkcionera SDA Muhameda Čengića sproveli u djelo - na višegodišnju robiju bi morali poslati i sebe i svoje štićenike iz dobro poznatih vrhova mafijaških grupa, ratnih logističara i poratnih tajkuna. Stoga je sasvim razumljivo da upravo oni uživaju u betoniranom ambijentu nedodirljivosti najmoćnijih kriminalaca i ubica. No, oni nisu i jedini.
Paradoksalno, ali najviše razloga za radovanje nad potpunom nemoći i paralizom istražnih i pravosudnih organa imaju oni koji se protiv najopasnijih kriminalaca najhrabrije bore. Da, govorim o šačici novinara iz nekoliko bh. medija. Objašnjenje: dakle, već godinama živimo u društvu u kojem se o raznim gašijima, keljmendijima, orićima, šajama, fazlićima, ćelama, dodicima, stankovićima, jakićima, brajkovićima, bičakčićima, brankovićima, čovićima, stanićima, jatama... mogu objavljivati i najnepobitniji dokazi o kriminalu ogromnih razmjera. Ozbiljnijih posljedica po novinare koji se pobrojanim kriminalcima bave, ako se tu ne računaju naručeni uvredljivi tekstovi u novinama u vlasništvu Farhrudina Radončića i povremene prijetnje - nema. Razlog za ovo leži u činjenici da na mnogobrojne dokaze o kriminalu koje im serviraju politički magazin FTV-a 60 minuta te nedjeljnici Slobodna Bosna i Dani, i policija i tužiteljstvo ostaju i slijepi i gluhi i nijemi ili se, u najboljem slučaju, istragama o kriminalu godinama jalovo bave.
Zbog toga su kriminalci tolerirali spomenute medije, racionalno razmišljajući: "Samo vi lajte..." No, sve veća glad i sve veći očaj sve više pritišću sve veći broj građana ove zemlje, tako da zahvaljujući još uvijek rijetkim policajcima poput Edina Vranja i tužiteljima poput Olega Čavke, situacija se mijenja. I sve se više bliži trenutku kada će policijski i tužiteljski šefovi početi da osjećaju veći strah od gnjevnih građana nego što ga osjećaju od najkrupnijih kriminalaca. Taj moment će biti odlučujući i po najhrabrije bh. novinare i po bh. društvo u cjelini. Neko će stradati: ili spomenuti novinari ili kriminalci. Pitanje je ko će biti brži: istražni organi koji će početi da se bave svojim poslom ili kriminalci koji će početi fizički da uklanjaju rijetke novinare koji se njima bave.
U samom vrhu tih novinara je, bez sumnje, urednik najgledanijeg političkog magazina u zemlji 60 minuta Bakir Hadžiomerović. Upornost i hrabrost s kojom on i njegova ekipa - Arijana Saračević-Helać, Damir Kaletović, Slobodan Vasković, Sanjin Bećiragić, Avdo Avdić... - sada već godinama raskrinkavaju kriminal i najopasnije kriminalce trebalo bi da kod svakog poštenog građanina Bosne i Hercegovine izazove i poštovanje i divljenje. To što bi im mnogi gledatelji, uključujući i potpisnika ovog teksta, imali razloga povremeno zamjeriti na rječniku koji koriste ili političkoj preferenciji koju iskazuju trice su i kučine u odnosu na sve veći rizik koji po svoje glave preuzimaju. I zbog kojeg je Bakir Hadžiomerović dobio policijsku zaštitu iako je sam nije tražio. No, ako oni koji su mu je dodijelili misle ozbiljno, i njega i njegove kolege neće (za)štititi tako što će povećavati broj policajaca koji ih čuvaju, već će više nego dovoljno biti da se počnu baviti svojim poslom. Onako kako to čini njihov kolega Edin Vranj.
bhdani / S. Pećanin
Ko montira robiju Alijinom sinu, naslov je koji se u subotnjem izdanju Dnevnog avaza pojavio na naslovnoj strani. Na početku teksta, koji bi trebao opravdavati ovaj naslov, stoji: "Ako doista ima istine u onome što politička čaršija i obavještajni krugovi prepričavaju, plan je da osuđeni kriminalac i reketaš Muhamed Ali Gaši, u zamjenu za dobijanje nezaslužene slobode kroz status svjedoka pokajnika, optuži upravo Bakira Izetbegovića da je on, navodno, njegov mafijaški pokrovitelj i nalogodavac." 
Comments
RSS feed for comments to this post.