Nalazite se ovdje:  »   Home Lifestyle Putovanja Bakir Hadžiomerovic

Bakir Hadžiomerovic

Email Ispis PDF

Da građani Bosne i Hercegovine već skoro dvije decenije uzaludno čekaju "ponedjeljak od kojeg će početi da funkcionira pravna država", odavno je poznato. Kad bi majstori na vlasti nekadašnje obećanje tadašnjeg visokog funkcionera SDA Muhameda Čengića sproveli u djelo - na višegodišnju robiju bi morali poslati i sebe i svoje štićenike iz dobro poznatih vrhova mafijaških grupa, ratnih logističara i poratnih tajkuna. Stoga je sasvim razumljivo da upravo oni uživaju u betoniranom ambijentu nedodirljivosti najmoćnijih kriminalaca i ubica. No, oni nisu i jedini.

Paradoksalno, ali najviše razloga za radovanje nad potpunom nemoći i paralizom istražnih i pravosudnih organa imaju oni koji se protiv najopasnijih kriminalaca najhrabrije bore. Da, govorim o šačici novinara iz nekoliko bh. medija. Objašnjenje: dakle, već godinama živimo u društvu u kojem se o raznim gašijima, keljmendijima, orićima, šajama, fazlićima, ćelama, dodicima, stankovićima, jakićima, brajkovićima, bičakčićima, brankovićima, čovićima, stanićima, jatama... mogu objavljivati i najnepobitniji dokazi o kriminalu ogromnih razmjera. Ozbiljnijih posljedica po novinare koji se pobrojanim kriminalcima bave, ako se tu ne računaju naručeni uvredljivi tekstovi u novinama u vlasništvu Farhrudina Radončića i povremene prijetnje - nema. Razlog za ovo leži u činjenici da na mnogobrojne dokaze o kriminalu koje im serviraju politički magazin FTV-a 60 minuta te nedjeljnici Slobodna Bosna i Dani, i policija i tužiteljstvo ostaju i slijepi i gluhi i nijemi ili se, u najboljem slučaju, istragama o kriminalu godinama jalovo bave.

Zbog toga su kriminalci tolerirali spomenute medije, racionalno razmišljajući: "Samo vi lajte..." No, sve veća glad i sve veći očaj sve više pritišću sve veći broj građana ove zemlje, tako da zahvaljujući još uvijek rijetkim policajcima poput Edina Vranja i tužiteljima poput Olega Čavke, situacija se mijenja. I sve se više bliži trenutku kada će policijski i tužiteljski šefovi početi da osjećaju veći strah od gnjevnih građana nego što ga osjećaju od najkrupnijih kriminalaca. Taj moment će biti odlučujući i po najhrabrije bh. novinare i po bh. društvo u cjelini. Neko će stradati: ili spomenuti novinari ili kriminalci. Pitanje je ko će biti brži: istražni organi koji će početi da se bave svojim poslom ili kriminalci koji će početi fizički da uklanjaju rijetke novinare koji se njima bave.

U samom vrhu tih novinara je, bez sumnje, urednik najgledanijeg političkog magazina u zemlji 60 minuta Bakir Hadžiomerović. Upornost i hrabrost s kojom on i njegova ekipa - Arijana Saračević-Helać, Damir Kaletović, Slobodan Vasković, Sanjin Bećiragić, Avdo Avdić... - sada već godinama raskrinkavaju kriminal i najopasnije kriminalce trebalo bi da kod svakog poštenog građanina Bosne i Hercegovine izazove i poštovanje i divljenje. To što bi im mnogi gledatelji, uključujući i potpisnika ovog teksta, imali razloga povremeno zamjeriti na rječniku koji koriste ili političkoj preferenciji koju iskazuju trice su i kučine u odnosu na sve veći rizik koji po svoje glave preuzimaju. I zbog kojeg je Bakir Hadžiomerović dobio policijsku zaštitu iako je sam nije tražio. No, ako oni koji su mu je dodijelili misle ozbiljno, i njega i njegove kolege neće (za)štititi tako što će povećavati broj policajaca koji ih čuvaju, već će više nego dovoljno biti da se počnu baviti svojim poslom. Onako kako to čini njihov kolega Edin Vranj.

bhdani / S. Pećanin

 

Comments  

 
+2 #2 SEHIC 2010-03-30 21:57 BRATE BAKIRE SVAKA TI CAST. NASTAVI TAKO I

CUVAJ SE. DUSMANA JE PUNA ZEMLJA. KAMO

PUSTA SRECA DA IMAMO VISE TAKVIH BAKIRA.

PUNO SRECE U RADU ZELI TI PORODICA SEHIC
Quote
 
 
+1 #1 Senadin 2010-02-25 12:28 Imam ideju,a mozda i rijesenje problema BiH. Molim te da posaljes mail na ovaj gore navedeni (psfeelnow@gmai l.com)
Posto ne bih zelio ovdije o detaljima…
S postovanjem Senadin
Quote
 

Add comment


Security code
Refresh

ED Beratung


Reklamni kutak

Reklame

Ličnost u fokusu

Profesor prava i renomirani kompozitor Ivo Josipović došao je na čelo Republike Hrvatske nakon Franje Tuđmana i Stjepana Mesića, koji su tom zemljom vladali dvadeset godina - svaki po jedno desetljeće. Odnos službene Hrvatske prema Bosni i Hercegovini u ta dva "poluvremena" bitno se je razlikovao. U Tuđmanovom bio je to aktivan odnos izrazite zainteresiranosti i velikih apetita, koji su se mijenjali prisilno, u ovisnosti o međunarodnim političkim okolnostima i diktatima, te u ovisnosti o odnosu snaga na terenu u vrijeme rata. No, što se samoga Tuđmana tiče, on je do groba ostao vjeran svojoj "filozofiji" da je Bosna i Hercegovina "kolonijalna tvorevina preostala iz osmanlijskih osvajanja", te da je jedino "naravno rješenje" da bude razdijeljena između Srbije i Hrvatske, uz eventualni dodatak "muslimanske tampon-državice" oko Sarajeva i u gornjem toku Bosne. No, nije se dalo...

U Mesićevom razdoblju (jednako u prvoj fazi, s Račanovom vladom, kao i u drugoj, sa Sanaderovom) odnos je iz aktivnoga prešao u sasvim pasivni. Ta pasivnost i nezainteresiranost, i ta nesposobnost da se formulira nova, pozitivno aktivna politika prema Bosni i Hercegovini, imala je poslužiti kao prešutno odricanje od nekadašnje politike, ali koje ne bi previše koštalo... Bio je to i nekakav polutanski način da se izrazi postojanje svijesti o vlastitoj ulozi u političkom i ratnom razaranju Bosne i Hercegovine, kada već (ne samo za živa Tuđmana, nego ni s Mesićem i Račanom, sve do danas) službena Hrvatska nije smogla političke snage da se otvoreno i samokritički suoči s tom svojom ulogom. Znalo je izgledati, osobito iz traumatizirane bošnjačke perspektive, da Mesić oličava nekakvu novu hrvatsku politiku prema Bosni. Međutim, osim što je svojom neobaveznom deklamatorikom omilio Bošnjacima, omrznuo banjalučkim Srbima a zamjerio se Hrvatima (naročito hercegovačkim), Mesić za svojih deset godina nije učinio ništa efektivno na promjeni i poboljšanju tolikih neriješenih pitanja između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

To je, u najkraćim crtama, okvir u kojemu će se mjeriti koliku će i kakvu razliku Ivo Josipović uspjeti napraviti u odnosu prema svojim prethodnicima, kad je riječ o Bosni. Sve što se od njega čulo ranije, a i ovih dana za vrijeme posjete našoj zemlji, zvuči ohrabrujuće, jer je to napokon jedan državnik koji govori sasvim racionalno, potpuno izvan mitsko-nacionalnoga, etno-resantimanskoga i kolektivno-viktimizacijskoga diskursa. Na svoj način, o tomu svjedoči i njegova izjava uoči odlaska u Ahmiće i Križančevo selo: "Bosna i Hercegovina, nažalost, ima povijest teškog stradanja ljudi svih nacionalnosti i mislim da je međusobno uvažavanje žrtava i osuda zločina dobar temelj za bolje odnose. Isto ću tako reći i to da mi je žao da je politika Hrvatske bila, nažalost, jedan od faktora koji su doprinijeli stradanju ljudi na tom području."

Kada Josipović govori o međudržavnim odnosima, glavni akcent uvijek mu je na ravnopravnom partnerstvu i na svesrdnoj podršci putu Bosne i Hercegovine u Evropu i u euroatlantske integracije. I na širem regionalnom planu, toliko presudnom za budućnost Bosne i Hercegovine, Josipović manifestira, u izrazitoj opreci s Mesićem, politiku pružene ruke i racionalnoga sporazumijevanja. (Odnosi sa Srbijom, aktivno sudjelovanje u "turskim trilateralama": Srbija-Turska-Bosna i Hercegovina, Hrvatska-Turska-Bosna i Hercegovina, itd...) Taj put jest još uvijek pun nezacijeljenih trauma i neugodnih mogućnosti, ali je sasvim sigurno da mu nema alternative.

I kad je o Hrvatima u Bosni i Hercegovini riječ, Josipović je usvojio izbalansiran pristup, koji odlikuje potpuna odsutnost kako tuđmanovskoga velikodržavnog nacionalizma i paternalizma, tako i mesićevskoga političkog ignorantizma. Njegove poruke Hrvatima jesu, nesumnjivo, prijateljske ali i otrežnjujuće i opominjuće. Nažalost, to će po svemu sudeći prije doprijeti do svakoga, nego do - samih hrvatskih političara u Bosni i Hercegovini. Koliko su oni još uvijek politički nedozreli i gluhi za pouke bliske prošlosti, svjedoče izjave poput ovih: "Tuđman nije pravio razliku između Hrvata iz Hercegovine i Hrvata iz Bosne i posjećivao je BiH na cijeloj njezinoj teritoriji. To čini i predsjednik Josipović." (Predsjednica HSS-NHI, Ljiljana Lovrić.) "On se (Josipović, op. a.) uistinu ponaša kao predsjednik Hrvatske i predsjednik svih Hrvata." (Veso Vegar, portparol HDZ 1990.)

bhdani / I. Lovrenović

Prijava

Prijavite se, ili otvorite novi korisnički račun, ukoliko ga još nemate...

Da bi na primjer mogli preuzimati MP3 muziku, potrebno je da se registrujete tj. prijavite.

Anketa

Koliko često posjećujete ambasador.ch?
 

Računalna sigurnost