Ime Muje Hrnjice i danas je sinonim za neshvaćenog junaka i buntovnika u Krajini koji je svojim životom ostavio neizbrisiv trag u burnoj i često nedovoljno razjašnjenoj historiji ovog podneblja. Pored Hasan-age Pećkog o kojem smo već PISALI u našoj rubrici, za vrijeme Osmanske vladavine u Bosni, ističe se još jedan Krajišnik. Njegovo ime je Mujo Hrnjica.
Pravo ime ovog junaka o kojem se i dalje pjevaju brojne epske pjesme je Mustafa Turčalović. Rođen je početkom 17. vijeka ( 1600. godine ) u malom selu u Lici. Njegov otac je bio namjesnik u Bosni, a porijeklom je iz turske pokrajine Erzurom. Njegov otac je u Bosni upoznao kćerku bogatog Hurem-age Kozlice koji je vladao kliškim sandžakom za vrijeme Osmanlija. Njihovo prvorođeno dijete bio je upravo Mustafa Turčulović kojeg danas znamo pod nadimkom Mujo Hrnjica. Ipak, njegov otac je ubijen u zasjedi kad je Mustafa imao svega 11 godina. Majka mu se seli u Udbinu kod svog oca, a nakon nekoliko godina ona i njen sin sele u Šturlić koji je tad bio malena tvrđavica na granici velike Osmanske imperije. Nedugo nakon toga, Mujo će preseliti u Veliku Kladušu gdje zbog svog porijekla ulazi u krug aga, begova i kapetana među kojima se ističe i postaje prvo ime cazinske Krajine.
Ipak, dio prema tkz. “Suhoj granici” bio je izložen stalnim upadima hajduka, uskoka, habsburških plaćenika i ličkih bandi, pa je Mujo Hrnjica bio prinuđen poduzeti represivne mjere kako bi spriječio stalna pustošenja žitom i stokom bogate Krajine. Zato je bio u stalnom kontaktu s bosanskim valijom u Banjaluci koji je, prema predanju, svog jedinog pravog naslijednika vidio upravo u Muji, pa je u tom duhu i urgirao kod sultana da Muju pošalje u Carigrad na obuku. Mujo, pak, nije puno mario za obrazovanje i titule koje je mogao dobiti. Tako je vraćajući se jednom prilikom iz Banjaluke prošao kroz Podzvizd u kojem su harali banditi. Legenda koja nije prošla historijsku verifikaciju kaže da je Mujo Hrnjica vlastoručno ubio sve hajduke i kao heroj umarširao u Kladušu. To je naročito iznenadilo bosanskog valiju. On nije vjerovao glasinama, pa se zaputio u Kladušu da se uvjeri. Vidjevši da su banditi daleko iza granice, on je Muji Hrnjici kazao da sebi uzme onoliko zemlje koliko koraka napravi, ali uz obećanje da će i dalje čuvati Krajinu. Njegove dvore danas će ugledati svaki putnik namjernik koji svrati do Velike Kladuše.
Mujo Hrnjica bio je u dobrim odnosima i sa vrlo vjerovatno najpoznatijim bh. herojem za vrijeme osmanlija, Taletom Ličaninom. Njih dvojica u tandemu bili su prijetnja velikom broju lovaca u mutnom koji su se željeli domoći njihovih titula i položaja. To će Muju Hrnjicu koštati života jedne večeri dok se vraćao sa jednom sijela. U zasjedi ga je ubio Mujo Katarica, dugogodišnji neprijatelj Hrnjice i njegovih saradnika. Kako legenda kaže, Katarica je Hrnjicu ubio zlatnim metkom jer je Mujo sam tvrdio da ga jedino zlatan metak može ubiti. Neće proći dugo, a Katarica će doći glave i Taletu Ličaninu. Oba Mujina brata stradat će u zasjedi nekoliko godina kasnije.
Kuća Muje Hrnjice danas je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Nalazi se u starom dijelu Velike Kladuše na tkz. “pašinim vodama”. Mujo Hrnjica i danas slovi za hrabrog, požrtvovanog čovjeka kojem je želja da pomogne svom kraju i narodu, baš kao i mnogim drugim krajiškim herojima, došla glave.
cazin.net
"Ovaj Hrvat dugo smeta zbog probosanske orijentacije i želje da se s Bošnjacima uspostavi korektan odnos. I on je bio žrtva montiranih Derviševićevih krivičnih prijava, zbog kojih je šest mjeseci nevin odležao u zatvoru, ali se atak na njega ne zaustavlja. Očigledno, cilj je da se Hrvati poput Čovića što dalje otjeraju od Sarajeva i probosanske politike."