Nalazite se ovdje:  »   Home Kultura Zanimljivosti Znate li šta Vam djeca rade na internetu?

Znate li šta Vam djeca rade na internetu?

Email Ispis PDF

Istraživanje EU "Rizik i sigurnost na Internetu" pokazuje da većina djece nema negativna iskustava u "onlajn" životu. Ali, takođe ukazuje i na sve veću zabrinutost roditelja za virtuelni život njihove djece.

Evropska unija i Ekonomska škola u Londonu predstavili su rezultate istraživanja, kojim je obuhvaćeno na hiljade djece širom Evrope, od Irske do Turske.

Susret sa pornografijom, seksualnim porukama, ili ostavljanje ličnih podataka na rizičnim stranicama doživjelo je 12% ispitane djece.

Istraživanje je pokazalo i da se 39% anketiranih ponašalo "rizično" prilikom korištenja interneta. Recimo, u komunikaciji sa "nepoznatim" ljudima, iako pri tome nije dolazilo do upoznavanja „uživo“. Taj procenat obuhvata i one koji su naveli da su na internetu naišli na govor mržnje ili promociju konzumiranja narkotika, ali samo mali broj ispitanika tvrdi da je zbog toga bio uznemiren.

U Njemačkoj su okolnosti nešto drugačije. Svega 8% djece je izjavilo da je bilo uznemireno zbog nečeg što su vidjeli ili pronašli na internetu. Drugim riječima, Njemačka je na samom dnu ljestvice zemalja u kojima su djeca imala loša iskustva sa internetom.

Uwe Hasenbrinck sa Instituta za medijsko istraživanje "Hans Bredou" tvrdi da su djeca u Njemačkoj manje ugrožena, jer rijeđe koriste internet, nego djeca u nekim drugim državama.

99% djece u Njemačkoj ima pristup internetu

Ali, bloger Markus Beckedal nije siguran u relevantnost ovog istraživanja. On podsjeća da se tu navodi „da one države u kojima se internet koristi u većoj mjeri, imaju i veće probleme". „Ali, oko 99 odsto djece u Njemačkoj ima pristup internetu, onda ne bih mogao da kažem da djeca u Danskoj koriste više internet nego ovdje“, kaže Beckedal za DW.

Možda se objašnjenje krije u tome što se u Njemačkoj daleko manje koriste sajtovi za socijalno umrežavanje globalnog karaktera. Umjesto Fejsbuka, djeca u Njemačkoj radije koriste tzv. „SchuelerVZ“. Drugim riječima, dječija komunikacija na internetu se odvija u „zatvorenoj“, a ne u globalnoj zajednici.

Istraživanje je pokazalo i da djeca sve manjeg uzrasta postaju dio „onlajn zajednice“. U nekim državama, naročito na sjeveru Evrope, ona internet koriste već od sedme godine. I upravo su ti najmlađi imali najviše neprijatnih iskustava.

Zato bi edukaciju mladih o dobrim i lošim stranama interneta trebalo usmjeriti na one najmlađe. Drugo, izuzetno je važno da roditelji imaju uvid u to šta im djeca rade. Jer tokom istraživanja se ispostavilo da 41% roditelja uopšte nije znalo za to da su im djeca imala neprijatna iskustva na internetu.

Gotovo 85% djece koristi internet kod kuće. Većina njih bez nadzora roditelja. Oko 48%  njih internet ima u spavaćoj sobi, a 31% ga koristi i na mobilnom telefonu ili na nekom drugom mobilnom uređaju.

 

DW

 

Add comment


Security code
Refresh

ED Beratung


Reklamni kutak

Reklame

Ličnost u fokusu

Da građani Bosne i Hercegovine već skoro dvije decenije uzaludno čekaju "ponedjeljak od kojeg će početi da funkcionira pravna država", odavno je poznato. Kad bi majstori na vlasti nekadašnje obećanje tadašnjeg visokog funkcionera SDA Muhameda Čengića sproveli u djelo - na višegodišnju robiju bi morali poslati i sebe i svoje štićenike iz dobro poznatih vrhova mafijaških grupa, ratnih logističara i poratnih tajkuna. Stoga je sasvim razumljivo da upravo oni uživaju u betoniranom ambijentu nedodirljivosti najmoćnijih kriminalaca i ubica. No, oni nisu i jedini.

Paradoksalno, ali najviše razloga za radovanje nad potpunom nemoći i paralizom istražnih i pravosudnih organa imaju oni koji se protiv najopasnijih kriminalaca najhrabrije bore. Da, govorim o šačici novinara iz nekoliko bh. medija. Objašnjenje: dakle, već godinama živimo u društvu u kojem se o raznim gašijima, keljmendijima, orićima, šajama, fazlićima, ćelama, dodicima, stankovićima, jakićima, brajkovićima, bičakčićima, brankovićima, čovićima, stanićima, jatama... mogu objavljivati i najnepobitniji dokazi o kriminalu ogromnih razmjera. Ozbiljnijih posljedica po novinare koji se pobrojanim kriminalcima bave, ako se tu ne računaju naručeni uvredljivi tekstovi u novinama u vlasništvu Farhrudina Radončića i povremene prijetnje - nema. Razlog za ovo leži u činjenici da na mnogobrojne dokaze o kriminalu koje im serviraju politički magazin FTV-a 60 minuta te nedjeljnici Slobodna Bosna i Dani, i policija i tužiteljstvo ostaju i slijepi i gluhi i nijemi ili se, u najboljem slučaju, istragama o kriminalu godinama jalovo bave.

Zbog toga su kriminalci tolerirali spomenute medije, racionalno razmišljajući: "Samo vi lajte..." No, sve veća glad i sve veći očaj sve više pritišću sve veći broj građana ove zemlje, tako da zahvaljujući još uvijek rijetkim policajcima poput Edina Vranja i tužiteljima poput Olega Čavke, situacija se mijenja. I sve se više bliži trenutku kada će policijski i tužiteljski šefovi početi da osjećaju veći strah od gnjevnih građana nego što ga osjećaju od najkrupnijih kriminalaca. Taj moment će biti odlučujući i po najhrabrije bh. novinare i po bh. društvo u cjelini. Neko će stradati: ili spomenuti novinari ili kriminalci. Pitanje je ko će biti brži: istražni organi koji će početi da se bave svojim poslom ili kriminalci koji će početi fizički da uklanjaju rijetke novinare koji se njima bave.

U samom vrhu tih novinara je, bez sumnje, urednik najgledanijeg političkog magazina u zemlji 60 minuta Bakir Hadžiomerović. Upornost i hrabrost s kojom on i njegova ekipa - Arijana Saračević-Helać, Damir Kaletović, Slobodan Vasković, Sanjin Bećiragić, Avdo Avdić... - sada već godinama raskrinkavaju kriminal i najopasnije kriminalce trebalo bi da kod svakog poštenog građanina Bosne i Hercegovine izazove i poštovanje i divljenje. To što bi im mnogi gledatelji, uključujući i potpisnika ovog teksta, imali razloga povremeno zamjeriti na rječniku koji koriste ili političkoj preferenciji koju iskazuju trice su i kučine u odnosu na sve veći rizik koji po svoje glave preuzimaju. I zbog kojeg je Bakir Hadžiomerović dobio policijsku zaštitu iako je sam nije tražio. No, ako oni koji su mu je dodijelili misle ozbiljno, i njega i njegove kolege neće (za)štititi tako što će povećavati broj policajaca koji ih čuvaju, već će više nego dovoljno biti da se počnu baviti svojim poslom. Onako kako to čini njihov kolega Edin Vranj.

bhdani / S. Pećanin

Prijava

Prijavite se, ili otvorite novi korisnički račun, ukoliko ga još nemate...

Da bi na primjer mogli preuzimati MP3 muziku, potrebno je da se registrujete tj. prijavite.

Anketa

Koliko često posjećujete ambasador.ch?
 

Računalna sigurnost