Mazohisti koji, usprkos svemu, tvrdoglavo nastavljaju da žive u Bosni i Hercegovini, isključivo bičevani ljubavlju prema domovini, ovih su žeženih dana uživali u neviđenom spektaklu: masovnom povratku Bošnjaka u Republiku Srpsku. Siva masa koja je jurnula po prijavu boravka preko entitetske granice, doduše ne istim intenzitetom kao onomad pioniri povratka u Kozluk ili Kozarac, zove se Mirsad Kebo, a obavlja funkciju člana Predsjedništva SDA i potpredsjednika Federacije BiH. Kebin povratak u RS, prema riječima masovnog povratnika, je dugotrajan i temeljit - na ovaj potez se, kaže, odlučio iz privatnih razloga, jer je posjed u Istočnom Sarajevu kupio još 1981. godine, a tu je boravio i nakon operacije, "jer mu odgovara klima". "Imam divne komšije u Istočnom Sarajevu, koje me dobro paze. Nije mi jasno zašto ljudi reaguju s predrasudama, ali to je njihov problem, a ne moj", rekao je Kebo.
No, s Kebom se sukobljavaju elementarne činjenice, a njih je daleko teže otpisati nego "sve one s predrasudama". Naprimjer, klima i zdravi zrak Istočnog Sarajeva - možda bi Kebo zbog selidbe morao uzeti dodatne dane godišnjeg odmora da se aklimatizira, budući da je Istočno Sarajevo od Općine Centar, u kojoj je Kebo do sada boravio, udaljeno čak i do nekoliko stotina metara? Hoće li Kebo naplaćivati odvojeni život ili će, kao i njegov stranački šef, i ostatak svoje porodice povesti sa sobom u Istočno Sarajevo? Napokon - kako je moguće da se Kebo odluči na ovu historijsku migraciju, baš u trenutku kad se otvorila mogućnost da "Bošnjak iz Republike Srpske" zamijeni Tarika Sadovića na mjestu ministra sigurnosti, nakon što ovaj nije preživio svileni gajtan Sulejmana Tihića? Sumnju dodatno pobuđuje i to što je Kebo u nekoliko navrata iskazao spremnost da postane ministar sigurnosti... Ali, avaj! Kad je postalo jasno da ga je i ovom prilikom Sulejman Tihić dobrano povukao za nos, i za kandidata na Sadovićevo mjesto predložio Sadika Ahmetovića, mladog kadrovika iz Srebrenice s prebivalištem u Tuzli, Kebo je, prema izvještajima nekih medija, javio da mu je ministarsko grožđe kiselo, odnosno "da sad ne otvaramo pitanje novog potpredsjednika Federacije". Tako je Kebi (pre)ostala jadna utjeha - ako dobra sreća dadne da srbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić doputuje iz Beograda autobusom, bit će mu triput bliže da Jeremiću s buketom u ruci izađe u susret na autobuskoj stanici u Lukavici.
E. Hadžović / bhdani
Snaga visokih predstavnika koji su svoje mandate uredno trošili opadala je s dolaskom svakog narednog namjesnika - političari željni održavanja postojećeg stanja, kao i građani (barem deklarativno) željni drastičnih promjena, s podjednakom su pažnjom pratili besmislene izlete Christiana Schwarz-Schillinga u ljutu Krajinu, kao i njegovo spavanje za stolom u vrijeme sastanaka, prema kojem je Ashdownovo promoviranje turističkih destinacija i žabljih bataka izgledalo kao ozbiljan protektorski, odnosno državnički posao; s istim zanimanjem su i jedni i drugi pratili kako je u Trebinju iz Dodikove flaše rakiju potezao Miroslav Lajčak, prema kojem se Schwarz-Schillingovo spavanje činilo kao gaf simpatičnog, ali dobroćudnog djedice iz susjedstva.