
Snaga visokih predstavnika koji su svoje mandate uredno trošili opadala je s dolaskom svakog narednog namjesnika - političari željni održavanja postojećeg stanja, kao i građani (barem deklarativno) željni drastičnih promjena, s podjednakom su pažnjom pratili besmislene izlete Christiana Schwarz-Schillinga u ljutu Krajinu, kao i njegovo spavanje za stolom u vrijeme sastanaka, prema kojem je Ashdownovo promoviranje turističkih destinacija i žabljih bataka izgledalo kao ozbiljan protektorski, odnosno državnički posao; s istim zanimanjem su i jedni i drugi pratili kako je u Trebinju iz Dodikove flaše rakiju potezao Miroslav Lajčak, prema kojem se Schwarz-Schillingovo spavanje činilo kao gaf simpatičnog, ali dobroćudnog djedice iz susjedstva.
Na šta smo sad spali: aktualni visoki predstavnik Valentin Inzko jest možda (bio) nemoćan i nevoljan da upotrijebi zakonom predviđene ovlasti, ali je zato njegovo javno ponašanje degutantno. Prije svega, njegov očiti poraz je sama činjenica da je u mrtvorođenom političkom igrokazu, tzv. Butmirskom procesu, odigrao beskompromisnu ulogu batlera, nemoćnog da na bilo koji način utječe na pregovarački proces, pa je stoga za očekivati dodatno slabljenje pozicije visokog predstavnika, tim prije što od Butmira nije preteklo ni iverje. Isto tako, za očekivati je da u nekom narednom pregovaračkom teatru apsurda Inzku bude dodijeljena manje zapažena, ali izuzetno odgovorna uloga čak stalka za kišobran.
Zaista, nakon sramnog držanja po objavljivanju "afere sheme" na stranicama Dnevnog avaza, Valentin Inzko više nikoga ne može iznenaditi: umjesto da, kao prvi čovjek OHR-a, stane u zaštitu najprije kuće koju predstavlja, zatim svojih radnih kolega, a onda i elementarne logike, bljedunjavi je diplomata odabrao nepokolebljivi puzeći stav prema generatoru "afere sheme", vlasniku novina u kojima su "sheme" publicirane, pretendentu na krupni paket bošnjačkih glasova i samozvanom Berlusconiju. Valentin Inzko je dozvolio sebi da izjavi kako je "postiđen shemama objavljenim u Avazu". Zaista, ko je i šta je Inzku Fahrudin Radončić? Čime je zadužio visokog predstavnika s viškom slobodnog vremena i manjkom kičme? Zašto je visoki predstavnik pao tako nisko pred naletom medijskog siledžije, samoprozvanog branitelja bošnjačkih interesa i samoprozvanog "jednog od stubova bošnjaštva"? Valentin Inzko je, nakon što je dozvolio da ga pobješnjeli premijer RS-a Milorad Dodik nokautira, dozvolio i razularenom tajkunu da ga iscipelari. Princip komunikacije i sa stranim zvaničnicima koji je primitivac iz Laktaša demonstrirao sada postaje modelom ophođenja svih kabadahija, a prvi sljedbenici su postali upravo Radončić i Mustafa Cerić. Tragično je što je Valentin Inzko makar i formalno nadređen Raffiju Gregorianu i što zahvaljujući Inzkovoj snishodljivosti spram siledžija pristojni građani u ovoj zemlji moraju izvući zaključak da su kriminal, drskost i bahatost ključni kriteriji uvažavanja.
bhdani / E. Hadžović