Neumrlu, ali načelno tačnu konstataciju: "Da Dine Mustafića nema, trebalo bi ga izmisliti", ipak je potrebno preformulirati. Dakle: Dine Mustafića ima, ali bi ga trebalo multiplicirati. Ovog energičnog i kreativnog reditelja i kulturnog poslenika ne nedostaje u javnom životu Bosne i Hercegovine, ali ni u javnom životu zemalja u okruženju, u kojima Mustafićeve predstave godinama beru lovorike kako gledatelja, tako i kritike.Pored toga, Internacionalni teatarski festival MESS, koji je u proteklih 49 godina, otkako ga je etablirao pozorišni entuzijasta Juroslav Korenić, prešao put od festivala male i eksperimentalne scene do jednog od najsloženijih, a programski možda i najkvalitetnijih izvođačkih festivala u ovom dijelu Evrope, upravo je pod direktorskim vođstvom Dine Mustafića dosegao svoj zenit i međunarodnu afirmaciju. MESS sada ima razvijenu infrastrukturu, raznovrsne programske i edukacijske sadržaje od kojih se neki, poput
Modula memorije, i ne vezuju striktno za period održavanja festivala, održava se u nekoliko gradova, od Srebrenice, preko Zenice do Sarajeva, a okuplja stotine internacionalnih umjetnika, novinara, kulturnih radnika... i sve to bez pompe, malograđanskih crvenih tepiha, VIP soba...
U gradu u kojem se svakodnevno nadmeću, kako ga Mustafić zove, "perfidni građanski nacionalizam" s jedne, i otvoreni, nepatvoreni, rigidni i moglo bi se reći zvanični nacional-fašizam, održavati moralni i/ili politički kredibilitet sve je teže, iz dana u dan. Isto, ili skoro isto, važi za kulturu - sve dok posjeta jednog holivudskog klauna, poznatog po skarednom, skoro bestijalnom ponašanju, bude značajnija i medijski i društvenoprihvatljivija od prvorazredne teatarske smotre, ljudi poput Dine Mustafića bit će marginalizirani, kao i njihov utjecaj. Ili, još gore, vazda će biti onih koji će tvrditi "da bi ga trebalo izmisliti", a malo onih koji će trud, vrijedan i predan rad, beskrajan talent znati cijeniti i valjano nagraditi. "Gospodine Danon, ne brinite, MESS je uvijek bio i ostat će antifašistički", poručio je Mustafić Oskaru Danonu kojem je ove godine direkcija MESS-a uručila svoje najveće priznanje, Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra. "Umjetnost je univerzalni izraz ljudskog ideala o slobodi i MESS je, shodno tome, i ove godine pozvao umjetnike iz svih krajeva svijeta, iz Francuske, Njemačke, Španije, Mađarske, Rusije, Austrije, Holandije, Italije, Srbije, Belgije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Bosne i Hercegovine… okupio je, dakle, teatarske umjetnike koji svojim idealizmom i promišljanjem brane i šire čovjekovu slobodu i koji pred najezdom nekog novog povampirenog fašizma svojim umjetničkim djelima prkosno ispisuju parolu
No Pasarán!..." Dok ima onih koji još uvijek misle da nije
passe tu frazu ofucanu poput majice s likom Che Guevare vrisnuti pred prepunom salom Narodnog pozorišta, u Sarajevu ima smisla koračati uzdignute glave.
U Njemačkoj su, usljed snježnih padavina i prometnog haosa, prisiljeni na kupovinu soli iz drugih zemalja među kojima i iz BiH. No sve ima svoju cijenu. Za tonu tuzlanske soli gradske vlasti Kölna platile su 200 eura.
