Nalazite se ovdje:  »   Home AutoMoto Licnost u fokusu Mirsad Kebo

Mirsad Kebo

Email Ispis PDF

Mazohisti koji, usprkos svemu, tvrdoglavo nastavljaju da žive u Bosni i Hercegovini, isključivo bičevani ljubavlju prema domovini, ovih su žeženih dana uživali u neviđenom spektaklu: masovnom povratku Bošnjaka u Republiku Srpsku. Siva masa koja je jurnula po prijavu boravka preko entitetske granice, doduše ne istim intenzitetom kao onomad pioniri povratka u Kozluk ili Kozarac, zove se Mirsad Kebo, a obavlja funkciju člana Predsjedništva SDA i potpredsjednika Federacije BiH. Kebin povratak u RS, prema riječima masovnog povratnika, je dugotrajan i temeljit - na ovaj potez se, kaže, odlučio iz privatnih razloga, jer je posjed u Istočnom Sarajevu kupio još 1981. godine, a tu je boravio i nakon operacije, "jer mu odgovara klima". "Imam divne komšije u Istočnom Sarajevu, koje me dobro paze. Nije mi jasno zašto ljudi reaguju s predrasudama, ali to je njihov problem, a ne moj", rekao je Kebo.

No, s Kebom se sukobljavaju elementarne činjenice, a njih je daleko teže otpisati nego "sve one s predrasudama". Naprimjer, klima i zdravi zrak Istočnog Sarajeva - možda bi Kebo zbog selidbe morao uzeti dodatne dane godišnjeg odmora da se aklimatizira, budući da je Istočno Sarajevo od Općine Centar, u kojoj je Kebo do sada boravio, udaljeno čak i do nekoliko stotina metara? Hoće li Kebo naplaćivati odvojeni život ili će, kao i njegov stranački šef, i ostatak svoje porodice povesti sa sobom u Istočno Sarajevo? Napokon - kako je moguće da se Kebo odluči na ovu historijsku migraciju, baš u trenutku kad se otvorila mogućnost da "Bošnjak iz Republike Srpske" zamijeni Tarika Sadovića na mjestu ministra sigurnosti, nakon što ovaj nije preživio svileni gajtan Sulejmana Tihića? Sumnju dodatno pobuđuje i to što je Kebo u nekoliko navrata iskazao spremnost da postane ministar sigurnosti... Ali, avaj! Kad je postalo jasno da ga je i ovom prilikom Sulejman Tihić dobrano povukao za nos, i za kandidata na Sadovićevo mjesto predložio Sadika Ahmetovića, mladog kadrovika iz Srebrenice s prebivalištem u Tuzli, Kebo je, prema izvještajima nekih medija, javio da mu je ministarsko grožđe kiselo, odnosno "da sad ne otvaramo pitanje novog potpredsjednika Federacije". Tako je Kebi (pre)ostala jadna utjeha - ako dobra sreća dadne da srbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić doputuje iz Beograda autobusom, bit će mu triput bliže da Jeremiću s buketom u ruci izađe u susret na autobuskoj stanici u Lukavici.

E. Hadžović / bhdani

 

Add comment


Security code
Refresh

ED Beratung


Reklamni kutak

Reklame

Ličnost u fokusu

Scena koju mi je opisalo više očevidaca dogodila se 1996. godine u zgradi Zemaljskog muzeja u Sarajevu, u kojoj se tada sastajalo prvo poratno Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Tokom jednog od sastanaka članova Predsjedništva s diplomatima iz zemalja Kontakt-grupe, Momčilo Krajišnik je iznio zahtjev da Bosna i Hercegovina mora imati tri međunarodna pozivna telefonska koda, a ne jedan, kao sve druge države na svijetu.

Prvi je reagirao francuski predstavnik u Kontakt-grupi, i to podržavši Krajišnikov prijedlog. Kad je čuo šta govori njegov kolega, od stola je žustro ustao Richard Holbrooke, prišao Francuzu, uhvatio ga za revere odijela, odigao sa stolice i dreknuo u lice: "O čemu ti pričaš?!" Rasprava o telefonskom kodu je time završena i od tada se iz inozemstva ni s Palama ni s Grudama ne može uspostaviti telefonska veza ako se prvo ne okrene 387.

Prateći sve što danima nakon kapitulacije pred Miloradom Dodikom u Prudu o katastrofalnom sporazumu govori Sulejman Tihić, stalno mi se po glavi mota opisana scena iz Zemaljskog muzeja. Razmišljam: ima li ikoga, ako to već ne mogu biti ja, ko će Tihića uhvatiti za revere, dobro ga prodrmati i u lice mu viknuti:"Šta ti je, o čemu pričaš, budalo?"

Naime, Tihićev pristanak na Dodikov ultimatum da se državna imovina Bosne i Hercegovine dijeli na tri dijela, pri čemu bi entiteti podijelili lavovski dio, a ostatak bi pripao državi, u motivu i suštini se nimalo ne razlikuje od Krajišnikovog zahtjeva za tri telefonska koda za jednu državu. Pristankom na odricanje od državne imovine i potkopavanjem temelja vlastite države, Tihić je ostvario jedini cilj koji ga je zanimao: međunarodnoj zajednici pokazati da je, eto, s laktaškim Voždom moguće postići sporazum, samo kad bi umjesto Harisa Silajdžića legitimni predstavnik Bošnjaka bio - on. Iako za pripremanje vlastite prudske sramote nikoga u stranci nije obavještavao (upućeni tvrde da ni njegov najbliži suradnik Mirsad Kebo o sastanku i sporazumu nije imao pojma dok nije čuo vijest u medijima da je potpisan), nije da se Tihić ni s kim nije konsultirao: dan prije sastanka nenajavljeno je posjetio srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, pa je valjda zato u sporazum unijeto rješenje o "ustavnom zakonu" koje postoji u Ustavu Srbije, ali ne i u Ustavu BiH. I nije da Tihić nema snažnu međunarodnu podršku za kapitulaciju pred Dodikom: diplomatski krugovi u Sarajevu govore da je tek zahvaljujući američkoj intervenciji osujećen žestoki pritisak Rusije i Francuske - tradicionalnih "prijatelja" države Bosne i Hercegovine - da se u posljednjoj rezoluciji Savjeta sigurnosti Ujedinjenih nacija (S/RES/1845, The Situation in Bosnia and Herzegovina, od 20. 11. 2008. godine) unese i eksplicitna podrška Savjeta sigurnosti Sporazumu iz Pruda. A nije da Tihić već nije nagrađen od tradicionalnog "prijatelja" Bosne i Hercegovine - svi ovdašnji učesnici posljednjeg zasjedanja Vijeća za provedbu Mirovnog sporazuma u Bruxellesu su se, nakon završetka sjednice, vratili kući, samo je Sulejman Tihić proveo tri dana u Parizu, na poziv francuske vlade.

Očito, i Francuzi znaju ono što zna direktor Uprave za indirektno oporezivanje Kemal Čaušević - kako kupiti Tihićevu podršku. I Čaušević se, kao i Francuska, na sve načine bori za svoje interese - Čauševićev je da ponovo bude izabran na istu funkciju. I kako je on osigurao Tihićevu podršku? Da ga časti putovanjem u Pariz - bio je; zato mu je na raspolaganje stavio patrolni čamac Državne granične službe, kojim Tihić plovi Savom (a ne Senom) kad posjećuje zavičaj, a uz to mu je i sin primljen na posao u odjeljenje Uprave za indirektno oporezivanje u Šamcu. (Je li se pravilno kaže Šamcu ili Bosanskom Šamcu? Zahvaljujući Tihićevom prudskom partneru, znamo kako se kaže Brod i Kostajnica, ne znam šta je s Bosanskim Šamcem, da li je preživio Tihićevo partnerstvo s Dodikom?)

A sada, da se uozbiljimo: da se upotreba termina poput patriot nije toliko ofucala, Sulejman Tihić bi apsolutno zaslužio da iza njegovog imena stoji ta apozicija. Ovako: veleizdajnik!

bhdani / S. Pećanin

Prijava

Prijavite se, ili otvorite novi korisnički račun, ukoliko ga još nemate...

Da bi na primjer mogli preuzimati MP3 muziku, potrebno je da se registrujete tj. prijavite.

Anketa

Koliko često posjećujete ambasador.ch?
 

Računalna sigurnost